Čestitka HNV – a Tivćanima povodom blagdana sv. Antuna Padovanskog

Time to read
2 minutes
Read so far

Četvrtak, 13. lipnja 2024. - 10:15
Autor: 

Svim Tivćanka i Tivćanima upućujem srdačne čestitke  povodom blagdana svetog Antuna Padovanskog, zaštitnika Tivta,  u ime članova Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore i u svoje ime. Kao prilog uz današnji blagdan svetog Antona, što je uobičajen lik imena sveca patrona Tivta od 1734. godine,  isječak iz knjige ,,Tivat- mjesto kmetova i gospodara“, autorice pok. Anite Mažibardić, koja je u nakladi Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore objavljena 2015. godine:

"Župna crkva sv. Antona je na istaknutom položaju u naselju Tripovići, (lokalitet Perovo), odakle se pruža prekrasan pogled na Tivatski zaljev. Iako skromnoga vanjskog izgleda, dobiva se dojam raskoši u unutrašnjosti, kao i na prilazu samoj crkvi zbog prostrane terase od kamenih ploča, tzv. tamborja, kao i kamenih pižula oko terase ( „tarace“) . Podignuta je 1734. godine i dominira prostorom  svojom župnom kućom, impozantnom terasom i dojmljivim zvonikom .

Dana 29. ožujka 1734. godine svećenik don Frano(Francesco) Galata sastavlja   pismeno izvješće o postavljanju kamena temeljca za crkvu sv. Antuna Padovanskog  na Perovu u Tivtu, koji glasi: ,,U župi Crni Plat, na mjestu Perovo, postavljeni su prvi temelji za crkvu pod nazivom Sv. Antun Padovanski; 29. marta, u ponedjeljak ujutro u 13 sati, kada je stigao na svečani čin (početak gradnje, posvećenja i prvog služenja) mnogopoštovani gospodin doktor Miho Buća sa svim župljanima iz Crnog Plata, radujući se i slaveći Boga Stvoritelja i svog  slavnog  Sv. Antuna Padovanskog, kao i ja, don Frano Galata, Baranin, sada župnik u Crnom Platu. Obavio sam svečani čin polaganja  kamena temeljca i to po datom mi ovlašćenju glasovitog i velepoštovanog Monsinjora Zanobetija,  ... biskupa kotorskog.“[1]  U Istorijskom arhivu u Kotoru postoji kratki tekst potpisan 11. kolovoza 1913. godine koji glasi: ,,Za vrijeme župnika Gracije Vujovića, koji je župnik Tivta već od 1. avgusta 1927.,  za vrijeme kraljevanja Aleksandra I  i biskupa Frana Uccellinija, bje župna Crkva potpuno restaurirana i ovaj oltar potpuno povučen za 1 metar i 10 cm. Radnju je prenosa izvršio Rajčević Tripo Krstov iz Tivta. Cjelokupna obnova Crkve vrijedi 50.000 (pedeset hiljada dinara). Potpisan je Gracija Vujović upravitelj župe.“ Ispod teksta je okrugli pečat s likom Sv. Antuna i sljedećim natpisom po obodu pečata: Parohijalni ured – Tivat.  Zanimljivo je da smo naknadno, za vrijeme radova na Crkvi, koji su trajali od 1. siječnja do 1. travnja 1996. godine, dobili potvrdu ovih podataka i od stručnjaka arhitekta, kao i saznali podatak da je prilikom demontaže crkvenog oltara ispod ploče oltarske mense otkriven isti ovaj zapis pohranjen u staklenoj bočici zapečaćenoj voskom. Zapis je na papiru, odnosno hartiji veličine 10,2 x 13,2 cm i čuva se u crkvi sv. Antona u Tivtu.  Usput budi rečeno da je ova  crkva popravljana i 1911. godine.

Na području Tivta vrlo je izražen kult sv. Antuna Padovanskog. Tom svecu posvećena je spomenuta crkva u Tivtu, kapela sv. Antuna u Belanima, podignuta 1373. na imanju Paskvali- Pima, kao i župna crkva u Lepetanima iz 1760. godine. Kao što je Sveti Tripun odavno prihvaćen kao patron Kotora (i okolice), tako se Sveti Antun Padovanski štuje kao zaštitnik tivatske župe.

Kada je riječ o umjetničkim vrijednostima crkve sv. Antuna Padovanskog u Tripovićima, treba ovom prilikom istaći vrijednu neoklasicističku palu sv.  Petra s kraja XVIII. ili početka XIX. stoljeća koja predstavlja rad talijanskoga slikara Frana Potence (Francesco Potenza).

Važan je podatak da crkvi sv. Antuna / Antona  pripada arhivska građa u kojoj su matične knjige krštenih i vjenčanih od početka XVII. stoljeća i druge arhivalije koje svjedoče o prošlosti tivatskoga područja.  ''   

 Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore

 




               

Tekst originalnog dokumenta glasi: ,,Adi, 29. marzo 1734. nella Parochia di Zarniplat, luogo nominato Perovo, furono poste le prime fondamentà della chiesa intitolata San Antonio di Padoa alli 29. marzo 1734, giorno veramente di lunedì la matina a hore tredici, dove comparve alla funtione l’ illustrissimo signor dottor Michel Bucchia con tutta la parochia di Zarniplat, giubilando e laudando il Creatore del Mondo e il suo glorioso S(an) Antonio di Padova et io, don Francesco Galata, sacerdote antivarino, hora parocho di Zarniplat, ho fatto la funtione del primario lapide e sua fondamenta con facoltà permessami dall’Illustrissimo e Reverendissimo Monsignor Zanobetti, vescovo digni(?) di Cattaro. Li 29. marzo come sopra essprime.”