Božić je jedan od stožernih blagdana koji je doista prebogat u svom sadržaju – u svojoj božanskoj i ljudskoj dimenziji. Bog nevidljiv, svemoguć, vječan, postaje vidljiv, uzima ljudsku narav i u vremenu se rađa kao i svako drugo dijete. Postaje siromašan da sve nas obogati. Liši se svoje slave da ja postanem dionikom njegove punine (Sv. Grgur Nazijanski). Prije više od 2000 godina ostvarilo se Božje obećanje dano prvim ljudima da će poslati Mesiju – Spasitelja; da će poslati, možemo slobodno reći, restauratora Božje slike u čovjeku.
Hvale vrijedno je sjećanje na događaje koji su se zbili u vrijeme Isusovog rođenja, u vrijeme vladavine Rimskog carstva, u vrijeme popisa stanovništva kada je svatko trebao ići u svoje rodno mjesto. Tako su Marija i Josip trebali iz Nazareta doći u Betlehem. Izmoreni od puta tražili su prenoćište. No, nijedna ih obitelj nije primila, svi su se opravdavali da nema mjesta. Marija i Josip idu dalje ka zajedničkom skloništu ali ni tamo nije bilo mjesta. Preumorni su, Marija je zabrinuta. Osjeća da je porod blizu i ne preostaje im drugo nego da se sklone u jednu štalicu, neposredno uz kuće Betlehema. I o ponoći Marija porodi Jedinorođenca. Nema ni toplog pokrivača. Marija djetešce povije u pelene i stavi ga na slamu. I dok su stanovnici Betlehema u dubokom snu, Bog je radost ovog događaja razglasio po anđelima, koji u zanosu pjevaju, nama tako poznatu pjesmu: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje. Novorođenom kralju raduju se i priprosti pastiri koju su čuvali svoja stada na poljima blizu Betlehema. Čuvši pjesmu anđela pođoše k Betlehemu, pokloniti se Djetešcu. Nakon izvjesnoga vremena radovat će se i mudraci s Istoka koji su u djetetu prepoznali Boga. Nisu ni slutili da će oni biti prvi koji će u ovom djetetu prihvatiti jedinoga Boga. Bog preko mudraca s Istoka želi pokazati da Isus dolazi ne samo za Izabrani narod, nego i za sve ljude zemlje, pa i za pogane koji su još uvijek živjeli u takoreći magli mnogoboštva.
Lijepo je ovo sjećanje na otajstvo koje se ostvarilo prije dva tisućljeća. Međutim, nije dovoljno samo znati o ovim povijesnim događajima. Nije dovoljno samo divljenje otajstvu utjelovljenja i rođenja Isusa Krista. I samo znanje i samo divljenje ne moraju nužno utjecati na naš život. A ovaj događaj trebali bismo dubokom vjerom proživljavati i doživljavati. Trebali bismo istinski osjetiti Božju ljubav koja se iskazuje osobno meni, i tebi brate i sestro. Stoga bi trebali prihvatiti Božju ponudu da se Isus rodi u nama, u našem životu, da Emanuel uistinu bude s nama i u nama. Trebali bismo biti svjesni da se Isus nije rodio samo za ljude onoga vremena, za vrijeme rimskog cara Augusta, nego i za ljude 21. stoljeća i za sve ljude do njegovog ponovnog dolaska u sili i moći na sudnji dan. Isus se rodio za nas, ljude današnjice, koji su u svakodnevnoj egzistencijalnoj trci postali indiferentni prema Bogu, prema vjeri, prema budućem vječnom životu. Kao da je sva briga usredotočena prema ovozemaljskom životu.
Nadam se da nas Novorođeni iz Betlehema neće ostaviti nezainteresiranima. On želi da bude magnet za nas, za Božju ljubav, te da mu otvorimo vrata svoga srca. On želi da se nastani u meni, u tebi. On želi da svakodnevno svjedočimo njegovu prisutnost među nama. Da se veselimo danu Gospodnjem, da rado prihvaćamo njegove sakramente koje je ostavio Crkvi da prate čovjeka sve do njegove smrti. On želi da se međusobno poštujemo i da u Njegovoj prisutnosti budemo jedno srce i jedna duša, kao što su to bili prvi kršćani.
Završavam ovu poslanicu stihom pjesme „Tiha noć“ kojoj se ove godine obilježava 200-ta obljetnica od prve izvedbe u Austriji. Danas je to jedna od najpopularnijih i najpoznatijih božićnih pjesama koju 2 milijarde kršćana pjeva diljem svijeta:
Tiha noć, sveta noć!
Ponoć je, spava sve,
samo Marija s Josipom bdi,
divno Djetešce pred njima spi,
rajski resi ga mir.
Sretan Božić uz obilje Božjeg blagoslova vama i braći istočnoga obreda, uz pozdrav.
+ ILIJA Janjić
biskup kotorski