Danas će se za vrijeme čitanja lekcija prigodom Večernje za svetkovinu Sv. Tripuna, kao i svake godine kaditi moći. Kotorani su taj običaj vjerojatno preuzeli vidjevši Botafumeiro najveću kadionicu na svijetu u poznatom svetištu Svetog Jakova u Santiagu de Composteli

U starije doba su u katedralu sv. Tripuna kadili moći šest predstavnika kotorskog plemstva i šest predstavnika građanskog sloja. Od XVII st. kađenje se obavljalo uz sudjelovanje Bokeljske mornarice. Za vrijeme austrijske vladavine uveden je običaj da kađenje moći vrše i predstavnici Istočne Crkve i taj se običaj zadržao do danas. U knjižici Večernja sv. Tripuna se navodi da su taj običaj kotorani vjerojatno preuzeli iz poznatog svetišta Svetoga Jakova u Santiago de Composteli, gdje su Bokelji često hodočastili. To potvrđuju podaci iz kotorskog arhiva gdje su sačuvani brojni testamenti prigodom odlaska na hodočašća koja su tada bila vrlo riskantna.

U Kotoru se kao što je poznato, kađenje obavlja za vrijeme čitanja lekcija na način da se na gredama ciborija postavljaju dvije srebrne kadionice, a s jedne i druge strane oltara stoje kadioničari koji njišu kadionice, dok svećenici pjevaju dijelove iz života sv. Tripuna.

U Santiago de Composteli, na sjeverozapadu Španjolske u katedrali  Svetog Jakova, odakle je vjerojatno uzet običaj kađenja svetih moći, kađenje se obavlja na malo drugačiji način. U toj crkvi se nalazi najveća i najpoznatija kadionica na svijetu Butafumeiro. Ta velika kadionica visi uz pomoć sustava kolotura s glavne kupole katedrale i ljulja se prema bočnim lađama. “Tiraboleiros” je naziv za osmoricu muškaraca koji zajedno pokreću sustav kolotura.

Svrha ove velike kadionice je simbolizirati pravi stav vjernika. Na isti način na koji se dim iz tamjana diže na vrh lađe katedrale, tako se i molitve hodočasnika moraju uzdići da bi dosegnule Božje srce. Kao što miris tamjana ispunjava cijelu katedralu, tako i kršćani sa svojim vrlinama i svjedočanstvom svoga života trebaju Kristovim mirisom prožeti društvo u kojem žive, navodi se na internetskoj stranici katedrale Svetog Jakova.

Kadionica veličine 1,5 m i težine 53 kg visi s visine od 20 metara i može postići veliku brzinu. Botafumeiro se koristi u liturgijske svrhe kao što svećenik na oltaru koristi kadionicu. Upotrebljava se u velikim svečanostima, tijekom ulazne procesije ili na kraju misnog slavlja. Prva dokumentirana bilješka o ovoj kadionici zabilježena je u “Codexu Calixtinus” gdje se naziva “Turibulum Magnum”. Kroz povijest je bilo nekoliko kadionica, a do danas su sačuvane dvije. Ona Joséa Losada od mjedi iz 1851., koja je zamijenila kadionicu ukradenu u vrijeme francuske okupacije, koristi se i danas. Drugi Botafumeiro srebrna je replika prethodnoga iz 1971. Kada je u upotrebi, nalazi se u poprečnom brodu katedrale, a inače se čuva u katedralnoj knjižnici.Botafumeiro se u liturgiji koristi na Tri kralja (6. siječnja), Nedjelju uskrsnuća Gospodinova, ukazanje apostola Jakova u Claviju (23. svibnja), Pedesetnicu, spomendan mučeništva svetog Jakova (25. srpnja), Veliku Gospu (15. kolovoza), svetkovinu Svih svetih (1. studenoga), svetkovinu Krista Kralja, blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca), Božić (25. prosinca) te prijenos tjelesnih ostataka apostola Jakova (30. prosinca). Taj interesantan običaj smo mogli vidjeti prošle godine na televiziji, a može se vidjeti i na You-Tube (El vuelo del Botafumeiro).  

Slika: Botafumeiro - sajt Catedrala u Composteli

Tekst i slika: Andro Saulačić