Jučer su Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore posjetili Ante Banovac, ravnatelj Lučke uprave Dubrovačko - neretvanske županije i Srećko Čižek, dubrovački odvjetnik, koji je direktni potomak hrvatskog pjesnika i mučenika Vjenceslava Čižeka.
Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore nedavno se obratio gospodinu Banovcu s idejom za uključenje u suradnju povodom obilježavanja obljetnice smrti kotorskog i dubrovačkog biskupa Pavla Butorca.
„Povod našeg dolaska u Boku je iz razloga što se Hrvatsko nacionalno vijeće na čelu sa Zvonimirom Dekovićem obratilo nama za pomoć i zatražilo jednu posjetu, gdje ćemo se mi upoznati s njihovim ciljem organiziranja jedne posvete biskupu Butorcu koja će se održati narednih mjeseci u Dubrovniku, koji je sahranjen na dubrovačkom groblju Danče“, istakao je gospodin Banovac.
Ovo je početak jedne hvalevrijedne suradnje, jer često velikani naše povijesti ostaju zaboravljeni i njihova djela, bez naše potpore i sjećanja, blijede.
Nekako kao da postoji zavjet zaborava za osobe koje su si samozatajnim znanstvenim radom priskrbile trajnu zaslugu. 1 među tim osobama je i mons. Pavao Butorac (Perast, 26. ožujka 1888. - Dubrovnik, 22. studenoga 1966.), kotorski i dubrovački biskup. Taj tihi Bokelj poslije kotorske gimnazije i studija teologije u Zadru 1910. postaje dobrotskim župnikom, katehetom u gimnaziji, profesorom u kotorskoj nautici, djevojačkoj i trgovačkoj školi sve do 1938. godine. Uz pedagoški rad u Zadru i Splitu, upravljanje kotorskim sjemeništem, 1938. postaje kotorskim biskupom, a od 1940. i apostolskim administratorom u Dubrovniku. Biskup Butorac u teškim i olovnim vremenima, trpeći poniženja različitih vrsta, 1950. postaje dubrovačkim biskupom, sve do svoje smrti 1966. godine. Posljednju misu služio je na blagdan Gospe od Zdravlja, 21. studenoga, samo jedan dan prije smrti.
Preminuli don Branko Sbutega je u jednom osvrtu na Butorčev rad o povijesti peraške općine napisao: „Butorac je proživio svoj cjelokupni život unutar vremena kada se cijela Europa, a na Balkanu da i ne govorimo, mučno i dramatično redefinira ... Praktično autodidakt nije u strožem smislu slijedio neku od znanstvenih škola svog vremena".