„Pomorska lica Boke Kotorske", naziv je knjige autora Siniše Lukovića, novinara i publiciste, koja je u petak promovirana u Pomorskom muzeju Kotor.
Direktorica Pomorskog muzeja Mileva Pejaković Vujošević, istakla je da muzej pored toga što čuva ono što su ostavili preci čuva i pisanu riječ. Knjižnica muzeja broji preko 17.000 naslova, a od večeras je bogatija za još jedno vrijedno izdanje.
Promovirajući knjigu urednik i nakladnik izdanja Nikola Malović je kazao kako knjiga „Pomorska lica Boke Kotorske" govori o revolucionarnim temama, a Luković je bokeljolog "jer je jedan od najboljih znalaca zalivske istorije od sredine 19. do sredine 20. vijeka". Malo tko je pokušao da sagleda što je za ovih 100 godina, o kojima govori Siniša Luković, zapravo zapljusnulo Boku.

„Mi nismo znali da je prvi dokumentarni film snimljen u Boki, mi nismo znali da je prvo potapanje podmornice iz hidro aviona se dogodilo u Boki, da je admiral Karl Denic, nasljednik Adolfa Hitlera na mjestu šefa Trećeg rajha službovao u Boki, i mnoge druge priče koje je autor istrgao iz riznice Boke, koju je Don Branko nazvao Planetom. Boka je u stvari Kosmos iz kojeg je Siniša Luković istrgao maritimne portrete, stanja i zbivanja na oko četristo strana i dao nam ono što je našoj Boki trebalo, na jedan unikatan način vadeći iz mora povijesti ona povijesna imena i događaje, koja ulaze u ovu svojevrsnu plavo bijelu antologiju."
„Pomorska lica Boke Kotorske" povijesna su lica junaka ove knjige, ali su to možda još i više povijesna lica same Boke kotorske- kazao je urednik Malović.
Kustos muzeja Petar Palavršić konstatirao je da nitko do sada nije prikazao povijest Boke od sredine 18. stoljeća, pa do kraja Drugog svijetskog rata kao Luković u svojoj knjizi.
„Ovaj period nam je približio kroz biografije više pomoraca i ostalih ličnosti, koji su bili vezani za Boku bilo rođenjem, bilo kroz službu. Većina njih bili su oficiri Austrougarske ratne mornarice, njihov profesionalizam napravio je od njih ratne heroje na jedan poseban način tako da su zaslužili da ostanu u sijećanju"- kazao je Petar Palavršić.
„Uživao sam dok sam pisao o ovim ljudima i događajima, zato što sam pisao o sretnijim, viteškijim, časnijim, ljepšim, romantičnijim vremenima nego što su to ova današnja. Ovaj period Bokeljske pomorske povijesti od 19. do prve polovine 20. stoljeća bio možda najslabije osvijetljen u našoj istorijografiji" – kazao je Luković.
Najviše me je privlačilo to da se pozabavim Prvim svjetskim ratom i periodom koji je prethodio ratu, kada smo mi ovdje u Boki bili pod reflektorima svjetske pozornice. Tada su se ovdje dešavale stvari, koje su oblikovale svjetsku povijest. U Boku su tada dolazili ljudi, koji su tada ili nešto kasnije bili od presudne važnosti za točak novije povijesti, meni je to bilo fascinantno dovesti takve ljude u vezu sa mojim zavičajem nezaboravljajući naše ljude rodom iz Boke, koji su službovali ovdje ili su Bokelji koji su se istakli u dalekom svijetu. To je po meni bilo nešto jako bitno da se nešto napiše, kaže jer zašto ne napomenuti nešto na što na što bi mi svi bili ponosni. O tim ljudima se u svijetu zna, nažalost kod nas se malo zna, kod nas je je Bokeljska poveznica, o kojoj sam pisao nedovoljno poznata i nedovoljno uvažena. Meni je cilj bio pišući ovu knjigu da ostavim neki trag nekim budućim istraživačima i ljudima, koji će tome posvetiti više pozornosti i Boki i njenoj povijesti, dati pravo mjesto u širem kontekstu državnih okolnosti, u kojima mi danas živimo.
Mi danas na Cetinju slavimo 100 godina zrakoplovstva, ali sve je počelo pola godine prije u Boki 23. ožujka 1913.godine, kada su tri Austrogarska hidroplana donijeta u Boku, kako bi počeli letjeti na izviđačke misije na Skadarskom bojištu, gdje su ratovale srpske i crnogorske snage protiv Turaka. Staro bokeljsko zrakoplovstvo ove godine 15.prosinca obilježit će 224 godine, da se Peraštanin Karlo Mrazović balonom podigao u nebo iznad Zagreba samo šest godina nakon braće Montgolfier. To su stvari koje naši ljudi ne znaju ili nedovoljno poznaju i na tome treba inzistirati što treba afirmirati."- kazao je autor knjige Siniša Luković.
Knjiga je izašla u nakladi Knjižare "So", iz Herceg Novog u Ediciji „Bokeljologija", na 392 strana, 470 povijesnih fotografija. Zlatni sponzor, koji je omogućio da se knjiga štampa je komapnija Azmont investments.
U muzičkom dijelu programa na flauti nastupila je prof. Angela Mijušković.
Siniša Luković radi kao novinar u podgoričkom dnevnom listu „Vijesti", honorarno je angažiran kao dopisnik Hrvatskog radija, Radio Dux-a, magazina „Odbrana", „Bezbjednost", „Hrvatskog glasnika" i „Boka", a radio je i kao dopisnik „Radio Slobodne Europe", jedan je od koautora monografije „Podmorničarstvo Jugoslavije".
Više u našoj foto galeriji.
Audio: Autor Siniša Luković

Audio: Direktorica muzeja Mileva Pejaković Vujošević

Audio: Kustos muzeja Petar Palavršić

Audio: Urednik Nikola Malović