Na današnji dan prije 68. godina dogodila se jedna od najvećih tragedija u trgovačkoj mornarici na istočnom Jadranu – potonuća parobroda »Cetinje« koji je stradao 1944 godine, naletjevši na minu u Tivatskom zalivu.
Danas je u organizaciji UBNOR-a i antifašista Tivta i Mornarice Vojske Crne Gore, u Tivtu priredjena komemoracija na grobnici žrtava te tragedije na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi. Prilikom polaganja vijenca i odavanja pošte prisutnima su se obratili Predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Tivta Dragiša Ćosović i Predsjednik zajednice udruženja italijana Crne Gore Pavo Peruđini.
Na groblju u Donjoj Lastvi, ispred zajedničke kosturnice u kojoj počiva najveći broj žrtava, među kojima i 15 Italijana – partizana iz divizije „Garibaldi", bili su i gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović, generalni konzul Hrvatske u Crnoj Gori Božo Vodopija, predstavnici općina Tivat, Kotor, Herceg Novi i Budva, predstavnici UBNOR-a iz tih gradova, profesor dr Ivo Paparela iz Dubrovnika čiji otac je bio zapovijednik broda, aktivisti NVO sektora, te potomci žrtava i preživjelih članova posade iz Crne Gore, Hrvatske i Italije. Gradonačelnik Cetinja čije ime je brod nosio, Aleksandar Bogdanović je za naš radio izjavio: Izražavan poštovanje prema organizatorima što smo danas ovdje i što smo se podsjetili na tragediju, gdje su stradali civili, oslobodioci tako i zarobljenici. Pozivam da ovo obilježavanje postane tradicionalno ali ne samo na ovaj dan i da posvetimo veću pažnju ovoj pomorskoj tragediji"
Nakon polaganja vijenaca i cvijeća na zajedničkoj grobnici u Donjoj Lastvi, sa broda Mornarice VCG "Jadran" na mjestu potonuća parobroda »Cetinje« u centru Tivatskog zaliva, u more je spušten i vijenac.
Na inicijativu direktora Lučke uprave Crne Gore Mladena Lučića koji je potomak jedne od poginulih osoba sa »Cetinja« i ronioca-istraživača Dragana Gačevića iz Herceg Novog u obilježavanje ove velike pomorske tragedije ove godine se po prvi puta se uključilo se Ministarstvo odbrane i Mornarica Vojske Crne Gore.
»Cetinje« je bio mali putnički brod od 100 BRT koji je prije Drugog svjetskog rata pripadao »Zetskoj plovidbi« a.d. sa Cetinja. Čelični brod dug 30,8 i širok 5,3 izgradjen je 1903 godine, mogao je primiti 250 putnika, a brzinom od 10 čvorova pogonila su ga dva klipna parna stroja ukupne snage 280 konja. Pod imenom »Nettuno« u vlasništvu Barskog društva brod je početkom 20.stoljeća plovio na Skadarskom jezeru. U Prvom balkanskom ratu služio je za tegljenje barži sa ratnim materijalom, a upravo na ovom brodu je crnogorski prestolonasljednik Danilo Petrović 22. travnja 1913. potpisao sporazum sa Esad-pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.
U Prvom svjetskom ratu brod je atriljerijom je nadomak Skadra, potopila austro-ugarska vojska. Austro-Ugari su nedugo potom izvadili »Nettuno« sa dna jezera, nadjenuli mu novo ime »Pionier« i koristili ga za svoje vojne potrebe. Kraj rata brod je dočekao u luci Bar gdje je djelimično oštećen, ostao narednih nekoliko godina do 1925 kada ga je Barsko društvo prodalo Brodarskom preduzeću a.d. »Boka« iz Kotora, (kasnijoj »Zetskoj plovidbi« a.d. Cetinje). Brod je dobio ime »Cetinje« i do početka Drugog svjetskog rata korišten je na redovnim putničkim linijama u zalivu Boke kotorske.
Oslobodjenje Boke u poznu jesen 1944 godine »Cetinje« je dočekao na mrtvom vezu u Dobroti gdje ga je 12-člana posada na čelu sa zapovjednikom, kapetanom Božom Paparelom, osposobila za vožnju.
Pored zapovjednika Paparele iz Dubrovnika, posadu »Cetinja« činili su i upravitelj stroja Luka Kostić iz Krtola, prvi oficir palube Ivo Tomić iz Dobrote, prvi oficir stroja Tonko Karaman iz Dubrovnika, noštromo Josip Katelan sa Prčanja, kormilari Gracija Rizoniko i Tripo Radoničić sa Prčanja, odakle je bio i kuvar Petar Marković. Vodja stroja bio je Krsto Marković iz Stoliva, a mornari na brodu su bili Anton Katalin iz Prčanja, Mato Marković iz Stoliva i Mihailo Jovanović iz Dobrote.
»Cetinje« je bio prvi brod koji je nakon oslobodjenja, uplovio u luku Kotor iz koje je inače, 5.prosinca 1944 godine parobrod krenuo na obnovljenu i tada jedinu putničku liniji zalivom na relaciji Kotor-Prčanj-Stoliv-Perast-Risan-Kamenari-Tivat-Djenovići-Herceg Novi.
Svoje prvo i jedino putovanje na toj liniji »Cetinje« je obavio 9.prosinca, a rano jutro narednog dana zateklo ga je u tivatskoj luci gdje su se na brod ukrcali brojni putnici, kako civili, tako i vojnici - partizani, Italijani iz čuvene divizije »Garibaldi« i zarobljeni Njemci. Precizna evidencija nije vodjena, ali je na »Cetinju« u 8 sati kada je isplovio iz Tivta bilo preko 200 ljudi. Dok je rominjala lagana kiša, parobrod je mirno plovio po uzburkanom zalivu valjajući se na valovima nošenim jakim jugom, da bi u 8.50 sati kada je bio na sred Tivatskog zaliva, odjeknula ogromna eksplozija. Na mjestu gdje je bio pramac »Cetinja« podigao se ogromni gejzir vode, a očevici su kasnije govorili da je brod nošen inercijom mašina, nakon eksplozije koja mu je raznijela pramac, komandni most, dimnjak, jarbol i veći dio nadgradja, skrenuo 90 stepeni u odnosu na dotadašnji kurs i potonuo za manje od 5 minuta.
Strahovita detonacija koja je razorila »Cetinje« odmah je ubila i većinu njegovih putnika pa su mornari iz više vojnih i privatnih brodića i čamaca koji su se iz Tivta i sa hercegnovske rivijere odmah uputili na mjesto tragedije, uspjeli spasiti samo nekoliko ranjenika medju kojima i teško povrijedjenog kapetana Paparelu. Pored njega, preživjela su još samo tri člana posade i sedam putnika. Zvaničan bilans potonuća parobroda prema podacima partizanskih vlasti je 87 poginulih, ali povjesničari koji su kasnije istraživali tu tužnu epizodu govore o najmanje 193 žrtava. Tijela koja su pokupljena iz mora kasnije su sahranjena u kolektivnu grobnicu na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta.
Iako je 2. i 3.prosinca 1944 godine improvizovanim minolovkama kojesu vukli motorni jedrenjaci »Ljubomir« i »Durmitor«, Štab »Mornaričke stanice Boka« obavio čišćenje od sidrenih protivbrodskih mina četiri prolaza na ruti Tivat-Djenovići, u komandi partizanskih snaga u Boki nisu znali da su Njemci petnaestak dana ranije, neposredno pred svoje povlačenje, u vode zaliva bacili ukupno 82 na dnu ležeće magnetske mine. Upravo takva izuzetno razorna mina sa magnetnim upaljačem koji se aktivira kada iznad mine prodje brod metalne konstrukcije, uništila je parobrod »Cetinje« i sa njim u smrt odvela skoro 200 ljudi.
Siniša Luković