U Galeriji ljetnikovca „Buća-Lukovića" u sklopu izložbe „Kapetani reka i mora" novinar i publicista Siniša Luković sinoć je održao predavanje na temu „Ratni brodovi koji su nosili ime Tivat".
Grad Tivat sa Ratnim mornaricama koje su ovdje imale i dijelom još uvijek imaju bazu, intenzivno živi od druge polovine 19. stoljeća.
Za svih tih preko 120 godina i osam raznih državnih uprava koje su se u tom intervalu izmijenile nad Tivtom i Bokom (Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija, fašistička Italija, nacistička Njemačka, SFRJ, SRJ, SCG i Crna Gora), Tivat je u samo dva navrata dobio čast da njegovo ime ponese neki ratni brod iz sastava flota tih država.

Ime Tivat svojim plovilima dale su samo Carska i Kraljevska Ratna mornarica Austro-Ugarske, odnosno Kraljevska mornarica Jugoslavije.
Brodovi koji su ponijeli ime Tivta bili su pomoćni brod RM Austro-Ugarske za transport nafte i uglja SMS "TEODO", klase "POLA" kojin je to ime nosio od 1916-1920 godine, te hulk za smještaj posade "TIVAT", Kraljevske mornarice Jugoslavije koji se tako zvao od 1920-1922 godine.
Hulk „Tivat" bio je zapravo stara austro-ugarska oklopnjača SMS „Kaiser Max" izgradjena 1873 go dine u brodogradlištu Stabilimento Technico Triestino u Trstu.
Deplasman broda je bio 3.549 tona, dužina preko svega 75,87 metara a dužina na vodenoj liniji 73,23m, najveća širina 15,25m, gaz na pramcu 5,99, a na krmi 6,8m. Visina broda od vodene linije je iznosila 6,17m. Pogon se sastojao od vodoravnog dvocilindričnog parnog stroja snage 2.700 konja sa kojim je brod postizao maksimalnu brzinu od 13,5 čvorova. Imao je I tri jarbola sa ukupno 1.633 kvadrata površine jedara, ali je snast broda narednih godina postepeno reducirana I 1897, potpuno su skinuta sva jedra. Bio je naoružan sa osam tpova kalibra 210 mm, četori topa kalibra 90 mm I dva topa kalibra 70 mm, a kasnije su dodavani topovi I mitraljezi manjeg kalibra kao I četiri torpedne cijevi kalibra 350 mm. Tokom svoje karijere u RM Austro Ugarske SMS "Kaiser Max" je izmedju ostaloga, bio u sastavu ukupno osam austro.-ugarskih ratnih brodova koji su predstavkljhali tu državu na Svjetskoj izložbi 1888 godine u Barseloni. Brod je 1904 povučen iz operativne upotrebe I pretvoiren u hulk, a od 1909 u Boki služi kao štabni brod do kraja Prvog svjetskog rata. Predat je Jugoslaviji 1920 I kao stambeni hulkm pod imenom "Tivat" u tivatskom Arsenalu se do kraja 1921 koristi za smještaj posada ratnih brodova na remontu i osoblja Arsenala. Nakon toga je otegljen u Šibenik, ime mu je 1922 promijenjeno u "Neretva" I tamo je služio kao hulk za smještaj pitoimaca mornaričkih škola u Šibeniku.
Za vrijeme italijanske okupacije Šibenika u Drugom svjetskom ratu od 1941 do 1943 godine, hulk "Neretva" je služio kao brod-zatvor. Brod je potonuo na vezu na Mandalini 29.septembra 1943 nakon što su ga u bombardovanju pogodili i oštetili njemački avioni. Njemci su naime, greškom u navigaciji, izručili bombe na Šibenik, misleći da bombarduju Split. Olupina nekadašnjeg SMS "Kaiser Max", prevrnuta na desni bok u plićaku pod Mandalinom, bila je vidjiva i nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata da bi je na kraju na licu mjesta u staro željezo izrezao splitski "Brodospas".
Pomoćni brod za transport uglja i nafte SMS „Teodo" Ratne mornarice Austro-Ugarske izgradjen je 1916 godine kao drugi u klasi dva istovjetna transportna broda tipa „Pola"
Brod je sagradjen u brodogradilištu STT u Trstu, a završno opremanje obavljeno je u pulskom Arsenalu. SMS „Teodo" imao je 6.651 BRT, nosivost: 7.000 tona i puni deplasman od 13.200 tona. Brod je bio dugačak 137,06 metara, širok 16, 92 metra, sa gazom od 7,7 metara. Pokretao ga je klipni parni stroj trostruke ekspanzije, snage 6.700 ks sa kojim je postizao maksimalnu brzinu od 14 čvorova. Brod je bio naoružan sa dva protivavionska topa „Škoda" kalibra 47 mm, a opsluživala ga je posada od 112 članova.
Glavnu karakteristiku „Teoda" predstavljale su 3 velike palubne dizalice-mosta, za to vrijeme potpuno nove i neuobičajene konstrukcije, vrlo slične današnjim prekrcajnim mostovima na modernim lučkim terminalima. Iako se sa ovim dizalicama moglo prekrcati 110 tona na sat, ipak je trebalo punih 19 dana da 50 ljudi uz pomoć dizalica iskrca sav teret od 6.000 tona uglja. Dizalice su se mogle preklopiti, a u rasklopljenom položaju su virile 8,35 metara preko bokova broda.
Intenzivno je korišten za ratni transport u vremenu od 1916 do 1918, a nakon završetka Prvog svjetskog rata dodijeljen je na ime ratne odštete Italiji. Pod novim imenom "Barbana" ,oristila ga je italijanska dravna željeznica za transport uglja, potom je kratko služio kao pomoćni brod italijanske Ratne mornarice, a 1926 prodat je jednom privatnom brodaru iz Djenove koji mu ime mijenja u "Barbana G". Plovio je kao trgovački brod do 10.juna 1940 kada su ga zaplijenili Britanci jer je Italija objavila rat Velikoj Britaniji. Pod imenom "Empire Airma" uvršetn je u flotu trgovačkih brodova koji su za potrebe britansnog Ministarstva ratnog transporta iz Sjeverne Amerike prevozili ratni material, sirovine i hranu za Britaniju. Na jednoj od tih plovidbi "Empire Airman" je potopila njemačka podmornica U-100, na oko 320 milja zapadno od obala Irske u Atlatnskom okeanu, kada je poginulo i 33 od ukupno 37 članova psade bivšeg "Teoda".