U izvještaju koji je objavljen uoči obilježavanja Svjetskog dana slobode štampe – 3. svibnja, od 197 zemalja 66 su dobile ocjenu "slobodne", 72 "djelimično slobodne", a 59 "nijesu slobodne".
Prvi put u poslednjih osam godina nije zabilježen pad u slobodi medija u svijetu, a Crna Gora se u godišnjem izvještaju "Freedom house" našla među "djelimično slobodnim" zemljama kada je u pitanju sloboda medija - prenosi podgorički portal pcnen.

Crna Gora je među djelimično slobodnim zemljama, i sa rejtingom 35 kao i Istočni Timor i Srbija, zauzima od 75 do 77 mjesta. U toj grupi djelimično slobodnih iz okruženja su i Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Kosovo koje je posebno evidentirano.U izvještaju se navodi da je Crna Gora zbog dekriminalizacije klevete ostvarila "skroman napredak".
Mađarska je zabilježila pad i sada je ocijenjena kao "djelimično slobodna" zbog nastojanja konzervativne vlade premijera Viktora Obrana da uspostavi kontrolu nad pravnim i regulatornim okvirom za medije.
"Freedom house" je zaključio da 40,5 odsto ljudi na svijetu živi u okruženju u kome ne postoji sloboda medija, čemu je doprinijela mnogoljudna Kina koja, kako je ocijenjeno, primjenjuje najsofisticiraniji sistem medijske represije. U medijski "djelimično slobodnom" okruženju živi 45 odsto stanovništva, a samo 14,5 odsto u oblastima gdje postoji sloboda štampe.
Zapadne demokratije su, kao i do sada, najviše rangirane, ali je u SAD zabilježen blagi pad zbog upotrebe policijske sile prema novinarima koji su izvještavali sa protesta "Okupirajte Wall Street" 2011. godine.
Italija je zabilježila blagi porast zahvaljujući tome što medijski magnat Silvio Berluskoni više nije premijer, navodi AP. "Freedom house" je Italiju obilježio samo kao "djelimično slobodnu" zbog Berluskonijevog dalekosežnog uticaja i ona je tako postala rijedak primjer zapadnoevropske zemlje za koju nije navedeno da ima slobodu štampe.
Velika Britanija je, takođe, imala blagi pad zbog uvođenja restrikcija na izvještavanje sa protesta, kao i na pisanje o poznatim i bogatim ličnostima.
"Arapsko proljeće" je stvorilo uslove za slobodu medija u zemljama poput Egipta, Tunisa i Libije. Međutim Kina i autoritarne države u Africi i na Bliskom istoku su cenzurisale vijesti o "arapskom proljeću", a u Ugandi, Angoli i Džibutiju vlasti su se obračunavale, ponekad i primjenom nasilja, sa novinarima koji su izvještavali sa demonstracija.
Kina, Rusija, Iran i Venecuela su zatvarali kritičare režima, gasili medije i vodili sudske postupke protiv novinara.
Državna kontrola televizije i radija predstavlja glavno sredstvo medijske kontrole u mnogim državama, uključujući Rusiju, Vencuelu, Zimbabve, Kinu i Vijetanam, naveo je"Freedom house" . U nekoliko demokratija je stvorena lošija klima za slobodu štampe. Status Čilea je promijenjen sa "slobodan" na "djelimično slobodan" zbog uznemiravanja novinara koji su pokušavali da izvještavaju sa protesta.
Meksiko, gdje je u protekloj deceniji ubijeno nekoliko desetina novinara, i dalje je najopasnije mjesto na svijetu za bavljenje novinarskom profesijom. Zbog toga je ova država još prošle godine pala u grupu sa statusom zemalja u kojima ne vlada sloboda medija.
Najgora situacija je u Bjelorusiji, Kubi, Ekvatorijalnoj Gvineji, Eriterji, Iranu, Sjevernoj Koreji, Trukmenistanu i Uzbekistanu.