„Reći ćemo istinu ako kažemo da je Boka kasno i bojažljivo otkrivala neke zavičaje i ljude, koji su odlazili iz nje, ali ostajali trajno, s njom povezani, zadojeni njenom ljepotom i duhovnošću. Sjećanja na Boku utkali u eseje, stihove, priče, romane, jer o zavičajnoj Boki se više pisalo nego slikalo. Sličnu sudbinu zaborava i ravnodušnosti doživio je Kotoranin Luka Brajnović, profesor, književnik, pjesnik, novinar. Zavičajna Boka, sem rodbine i uskog kruga ljudi, nije znala ili tačnije, nije htjela da upozna Luku Brajnovića.