Kroz stoljeća, motiv vrata u umjetnosti nije bio samo arhitektonski detalj, već i kao simbolički element – predstavljajući prijelaz između svjetova, realnog i metafizičkog, poznatog i nepoznatog. Još od antičkih vremena, vrata su označavala prijelaz, neovisno radi li se o duhovnom ili fizičkom; ta vrata kroz mnoge umjetničke epohe ostaju čest motiv. U religijskim ikonografijama, mitovima ali i suvremenim vizualnim narativima, ona se pojavljuju kao simbol transformacije, otkrovenja ali i misterije. Kroz likovnu umjetnost, ovaj motiv je predstavljao unutrašnje stanje čovjeka, ali i njegov odnos s vanjski m prostorom – doslovno i simbolično čovjekovo tumačenje svijeta ili njegove pozicije u njemu.
Vrata često predstavljaju i prelazak s jednog mjesta na drugo, zatim prelazak iz jednog stanja u drugo, svjetlosti u tamu i samim tim iz života u smrt. Simbolika vrata varira, od onih zatvorenih, zatim malo odškrinutih pa do onih u potpunosti otvorenih. Zatvorena vrata često predstavljaju ograničenje, zatvorenost, izolaciju, a u narodu često znamo da kažemo „tko zna što se dešava iza zatvorenih vrata“ što insinuira na tajnu, misteriju i skrivena osjećanja. Tijesna ili (malo) odškrinuta vrata predstavljaju teškoću, ali ipak neku nadu da se uz dosta truda ipak može uspjeti (proći kroz njih). Dok otvorena vrata predstavljaju lakoću, izlaz, oslobođenje i jednostavan prolaz. Ako pričamo o vratima i epitetima koje nose možemo reći da vrata mogu biti neprijateljska (vrata zatvora ili tamnice), privlačna (vrata kroz koja svi želimo da prođemo iliti vrata Raja), raskošna (poput vrata kraljevske palate) i na kraju vrata bogata porukama a to su najčešće vrata koja se nalaze na ulaz u katedralu. Jer ipak vrata, kakva god bila od gore navedenih, najavljuju ono što se nalazi iza njih. Stoga ne čudi što se u horor filmovima iza zastrašujućih vrata nalaze još strašniji prizori.
Ipak vrata koja su najprivlačnija svakako su vrata Raja: samo kršćanima koji prođu sva iskušenja i odricanja bit će dozvoljeno da prođu kroz njih i spoznaju carstvo Nebesko. Ipak simbolika vrata nije samo prisutna u kršćanstvu već i u egipatskoj, grčkoj, rimskoj i mnogim drugim kulturama.
U Janusovom hramu, vrata ostaju otvorena u vrijeme rata, jer je on čuvar prolaza i vrata, bogova i ljudi, podzemlja i neba. U Mezopotamiji imamo primjer vrata koja čuvaju lavovi, najčešće kod hramova ili palača. Upravo kroz mitološke priče, masoni su našli inspiraciju za svoje inicijacije: šegrt prolazi kroz troje vrata koje simboliziraju vrline koje su prethodno stekli: sposobnost razlikovanja, odsustvo želje i samokontrolu. Isto tako je boginja Inana prolazila kroz sedmoro vrata prije nego stigne pred sudije donjeg svijeta, a u Egiptu barka boga Ra mora da prođe dvanaestoro vrata na onome svijetu.
Vrata su svakako predstavljala prelazak iz jednog stanja u drugo, poput prelaska iz života u smrt, ali i prelaz između spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta. I vrata, upravo kao sve navedeno predstavljala su inspiraciju likovnim umjetnicima, koji ih prikazuju realistično kao dio enterijera ili eksterijera (poput umjetnika renesanse i baroka), ili nadrealistično (poput Margita ili Dalija). Vermer je koristio otvorena vrata kako bi promatrač bio uveden dublje u prostor (tzv. „slika unutar slike“). Rodin je napravio „Vrata pakla“ koja su inspirirana Danteovom Božanstvenom komedijom, a predstavljaju ulazak u pakao, odnosno fizički, emocionalni i duhovni pad o čemu nam sugeriraju predstavljene figure koje izražavaju patnju, grijeh i prokletstvo. S druge strane Magrit koristi vrata za stvaranje osjećaja nadrealnosti; njegova vrata koja se nalaze u neobičnim kontekstima (na oblacima ili nasred mora) su poput portala ka nesvjesnom i fantastičnom.
Mnogo je primjera u likovnoj umjetnosti gdje vrata nikada nisu samo – vrata. Ona su granica, prijelaz, izazov i poziv. I danas u narodu se koriste izreke poput „ostaviti otvorena vrata“ što znači pružiti šansu, mogućnost, ostaviti prostor za pomirenje ili novi početak. Također „izaći/ući na velika vrata“ ne predstavlja samo fizički izlazak, već trijumf, priznanje, dostojanstveni kraj ili veličanstveni ulazak u novi (životni) period. Vrata tako mogu postati i simbol sve onoga što jesmo, ali i onoga što možemo postat. Na kraju, tko zapravo zna što se događa iza zatvorenih vrata? Možda je tamo nova prilika, možda tajna, a možda samo tišina. A možda se iza njih krije nešto što će, kada ih otvorimo promijeniti sve. A, u najboljem slučaju – nas.
Marija Saičić
Literatura:
- Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.