Sinoć je odigrana premijera predstave “KAVEZ” u koprodukciji Gradskog pozorišta Podgorica, KotorArt-a, Kotoskog Festivala pozorišta za djecu i Kulturnog centra “Nikola Đurković” u režiji Mirjane Medojević koja je dobitnica drugog natječaja za najbolji dramski tekst za djecu i mlade, i pokretač spomenute suradnje. Autorski tim još čine dramaturg Ilija Đurović, kostimografica Lina Leković, kompozitor Ivan Marković i redatelj dokumentarnog video materijala Gojko Berkuljan.
Premijera je izvedena u postavljenom kavezu ispred zgrade Jugooceanije, u kojem je predviđeno trideset mjesta za publiku. Blizina scene kao i mali i zatvoreni prostor, ima za cilj da poveća osjećaj intimnosti, i uspostavi snažniju komunikaciju, naročito značajnu za ovako emotivno dirljivu priču. U predstavi igraju Jelena Simić, Jelica Vukčević, Zoran Vujović, Maja Šarenac i Dejan Đonović.
Zbog postavke glumaca na sceni prije ulaska publike, nema strogo određeni početak, kao ni kraj, jer se predstava po napuštanju kaveza, premješta u dvorište Jugooceanije, gdje se prikazuje završni video, u suglasnosti s problemom kojim se predstava bavi, kojem se često ne zna kada je sve počelo. Predstavu otvaraju prepoznatljive izjave o romskoj djeci, dokumentarni snimci o njihovom zlostavljanju, koji se projektiraju na zidovima kaveza. Pokreće nekoliko aktualnih tema, o Romima, njihovom psiho-fizičkom zlostavljanju, hraniteljstvu i razlozima za isti, trgovini ljudima, prostitucija (nasilnom ili dobrovoljnom?), dovodeći u pitanje humanost i altruizam. Upotreba naratora, mikrofona, rušenja fiktivnog kozmosa, na tragu Brehtovog kazališta, publiku drži misaono aktivnom. Funkcija kamere uživo stvara efekt “zumiranja” problema i označava ga za publiku vidljivim i umnoženim, međutim pojedine scene su riješene, samo dijalozima i zvucima koje glumci ispuštaju dok nisu na sceni, upozoravajući na postojanje problema koji se ne vide na ulici, a za njihovo postojanje smo upoznati. Dok se na sceni kuha ručak, i zahtjeva “svježe meso”, skuha se i servira mnogo više od očekivanog. Likovi gradonačelnika, preciznije obiteljskog čovjeka i njegova motivacija, dovedeni su u približnoj ravni s makroom. Prateći život i smrt romske djevojke Monike, njene hraniteljske obitelji, prijateljice, “posla”, zloupotrebljavanja, silovanja, uz smijeh i numeru “Brazil” od Bebi Dol, pojačava se tragična atmosfera, poništavajući njen “zabavni” karakter. Postavku čine neonska i disko svjetla, dva različita sjedišta jednog auta, kao domišljato rješenje za predstavljanje odnosa Irisinog oca i Guzonje, “humanih” i kriminalaca. Pri sredini predstave na scenu ulazi tehnički tim, koji je rasprema i daje priliku publici da naprave pauzu i zamisle se nad viđenim. Na kraju izvedbe, po napuštanju kaveza, život poslije smrti je prikazan putem videa, u kojem likovi nastavljaju da se ponašaju isto, optuživajući jedni druge, prenoseći i na gledatelje osjećaj krivice i dovodeći u pitanje način na koji mediji prezentiraju problem.
Svi koji žele da osjete kako je to biti u kavezu, i poistovjete se s tolerancijom našeg društva na nasilje, diskriminaciju, mogu pogledati predstavu u 21.30sati, kod zgrade Jugooceanije. Danas je i Velika trampa (19.00h, Pjaca od kina), Promocija kluba društvenih igara Brljok (19.30, Pjaca od kina), Prezentacija festivalskih radionica (20.30h, Pjaca od kina), i predstava Miris istoka (21.30h, Trg od oružja).
Večeras će biti održano svečana zatvaranje XXIV. Kotorskog Festivala pozorišta za djecu i dodjela nagrada u 21 sat na Trgu od oružja.