Ako iko na Mulu zaslužuje da mu se oda počast nekim javnim obilježjem, onda su to don Antun Kosović i otac Konrad Ebert, začetnici muzičkog obrazovanja na Mulu, kaže don Robert Tonsati, inicijator restauracije orgulja iz 18. vijeka.
– Sveštenik don Antun Kosović je imao viziju kulturnog, duhovnog i umjetničkog preporoda mjesta, te se njegovom zaslugom danas na baladuru Crkve Pomoćnice kršćana nalaze orgulje koje je 1784. godine napravio Dominik Moskateli. Župnik Kosović, koji je zaslužan za unutrašnje uređenje muljanske crkve, gradnju skalinade na tamborju crkve, te gradnju same muljanske rive, za koju je lobirao kod svojih poznanika u Beču, kupio je orgulje u Zadru 1888. godine. Pokretač je narodnog prosvjetljenja mjesta koje je oduvijek slovilo kao siromašno i skromno. Došao je u crkvu koja je tek bila izgrađena i zatekao je prazne zidove (tijelo Bl. Gracije je na Muo doneseno iz Venecije 1810.g, a crkva je posvećena 1864. godine). Počeo je opremanje crkve, nabavio je oltare, od kojih su dva mramorna, propovjedaonicu, drvene kipove Sv. Kuzme i Damjana iz Tirola, dao je da se freskama oslikaju zidovi crkve; uz dvostranu kamenu skalinadu, podigao je i zvonik na preslicu pored crkve. No sve je to činio u sklopu duhovne obnove mjesta koju je pokrenuo. Najprije mu je bilo stalo da se Bl. Gracija službeno beatificira, da dobije zvaničnu potvrdu kulta. To nas dovodi do priče o orguljama. Budući da je potpuno bio uvjeren da će Crkva službeno odobriti kult, don Kosović je želio da crkva bude dolično urešena za proslavu poblaženja. Odlučio je da se osloni i na lokalne snage i poradio na muzičkom odgoju. S fra Ebertom osnovao je hor i orkestar, koji će kasnije prerasti u čuveno Hrvatsko pjevačko društvo „Zvonimir“, priča nam don Robert.
– Da bi imao hor, morao je imati dirigenta i morao je imati orgulje, a ničeg od toga nije bilo. Uzaludno su kotorski učitelji pjevanja koje je Kosović angažovao pokušavali nešto napraviti u vezi s tim, nije išlo. Tek je otac Ebert uspio oformiti hor, a župnik Kosović je nabavio instrument. Pošto je u to doba siromaštvo bilo veliko, Kosović je dosta toga finansirao, najviše, od svog novca, jer tada su sveštenici imali državnu platu. Ali su i skromni ribari vrlo rado odvajali teško stečen novac koji su donirali za ures njihove nove crkve.
– Kada su orgulje prenesene na Muo, prvi put je na njima zasvirao orguljaš Bozoti i zapjevao je hor „Schola cantorum“ kotorske Katedrale. Nakon dva neuspjeha sa kotorskim učiteljima muzike, don Kosović je angažovao prčanjskog franjevca, oca Konrada Eberta, da poučava muljanske mladiće i dječake pjevanju, tada su samo muški pjevali u crkvenom horu. To je sve bilo u susret proslavi poblaženja Bl. Gracije. Tokom dvije godine, otac Ebert je ne samo naučio horiste da pjevaju nego i da sviraju, te je osnovao prvi mješoviti gudačko-duvački orkestar. Povrh svega, otac Ebert je komponovao četiri mise i niz kompozicija za pjevače, orgulje, i orkestar, te himnu Bl. Gracije, koja se i danas pjeva. Sve je to bilo u malenom Mulu i doživjelo je praizvedbu 1890. godine, kada je bila službena proslava poblaženja Bl. Gracije. To je bila proslava kakvu do tada ne pamte u ovom kraju. Tada su orgulje brujale, Muljani su pjevali kompozicije za njih napisane, što je izazvalo silno iznenađenje i oduševljenje svih prisutnih. Muzička aktivnost se nastavila i decenijama nakon proslave, objašnjava don Robert, koji je pronašao i sačuvao Ebertovu notnu literaturu, te pokrenuo i prvo objavljivanje i štampu. Kompozicije Konrada Eberta je trebalo da budu objavljene prije godinu dana, ali u tome se nije uspjelo, jer jer pandemija puno toga zakomplikovala, no uskoro će se i to privesti kraju.
Muljanski hor – HPD „Zvonimir“ djelovao je do vremena nakon Drugog svjetskog rata, a nastao je vizijom dvaju duhovnika: Kosovića i Eberta. Osim duhovne muzike, izvodio je horske kompozicije svjetovnog i zabavnog karaktera, nastupao i izvan Boke, a u Boki je njegovao dobre odnose s drugim pjevačkim društvima, poput SPD „Jedinstva” iz Kotora. Za ovaj su hor pisali svoje kompozicije i čuveni mjesni kompozitori Tomas i Brkanović.
Dan / MIRJANA D. POPOVIĆ