Meduza – simbolika i prikazi

Time to read
2 minutes
Read so far

Utorak, 30. srpnja 2024. - 10:47
Autor: 

Ako razmišljamo o podvodnom svijetu i svemu što se nalazi ispod morskih dubina, ne možemo, a ne   zapitati se  kakve intrigantne simboličke aspekte posjeduje svatko od bića koje živi u moru. Od onih stvarnih,  pa do onih izmaštanih.

Meduza kao biće obuhvata tri različita pojma: meduza,  kao biće koje je stanovnik oceana, Meduza kao biće iz mitologije, i meduza kao umjetnička inspiracija. 

Još od Grčke mitologije počinje priča o tri sestre; baš kao i u mnogim kasnijim pričama i ovoj su sve tri sestre povezane nečim: u ovom slučaju tri gorgone povezane su zlom. Unuke Geje, Zemlje: Stena, Eurijala i Meduza su mitološka čudovišta se zmijama umjesto kose, brončanih krila i kandži. Meduza, koja je jednim pogledom  mogla da skameni svakog tko je pogleda u oči, ipak biva savladana. Od strane Perseja uz Ateninu pomoć, glava Meduze je odrubljena: a iz krvi koja je šiknula iz njenog vrata nastao je krilati konj Pegaz. Stoga da nije svako zlo za zlo, dokazuje nam i odrubljivanje Meduzine glave: meduza postaje simbol smrti,  ali i ponovnog rođenja (zbog nastanka Pegaza od njene krvi). Njena simbolika je dvojaka: s jedne strane ona je svemoćno oružje: živa može samo da nanese zlo (jer joj je takva priroda) i da naškodi, a s druge strane njena odrubljena glava je amajlija koja sva zla i nesreće upućuje ka drugima. Ipak, često kažu da glava ne može da funkcionira bez tijela, u ovom mitu vidimo da glava posjeduje autonomnu pojavnost: premda joj je Persej otkinuo glavu, ona i nakon odrubljivanja ima istu moć: da neprijatelja pretvori u kamen. Dakle na njenu moć da svako živo biće skameni nije ostao imun ni titan Atlas, koji se pretvorio u planinu nakon pogleda u Meduzinu glavu. Meduzina glava krasi i egidu, odnosno Atenin štit koji se nalazi u sredini.

U morskim dubinama, meduza se može fizički može opisati kao nježni stanovnik, providnog plašta i lepršavog pokreta kroz vodu; iako naizgled bezazlenog izgleda, zahvaljujući žarećim ćelijama, koje je joj služe za lov i obranu, meduza može da napravi opekotinu.

Ipak, meduza koja je ostavila mnogo veći utisak na umjetnike kroz  povijest  umjetnosti nije morska meduza, već mitološka meduza, koja je prikazivana u raznim likovnim tehnikama, od slike do skulpture.

Neke od najznačajnijih prikaza su svakako Persej koji drži Meduzinu glavu, a skulpturu je izradio Antonio Canova u 19. stoljeću. Meduzinu glavu oslikava i   Caravaggio; odsječenu glavu meduze koju je naslikao na megdanskom štitu, predstavio je kao trenutak pred smrt.  Caravaggio je uspio da naslika užasavajući momenat kada Meduza shvaća da nije besmrtna: stravičan krik koji je izustila uspio je da prenese preko grimasa lica, dok krv koja šiklja iz vrata i unezvijerene zmije na glavi predstavljaju samo jedno – smrt Meduze čiji je pogled mogao da skameni svako živo biće.

Kroz ova tri različita gledanja: biološka, mitološka i umjetnička, meduza se javlja i razvija misao u našoj kolektivnoj svijesti, preplićući prirodu, mit i umjetničko istraživanje. Među mnoštvom moćnijih i jačih bića koje žive ispod morske površine, ovo lepršavo biće se ipak na neki način izdvaja. Da li zbog njenog naziva koje se povezuje još s mitologijom, da li zbog njenog nježnog izgleda koje ipak može da naškodi, njena višeslojnost ipak ne prestaje da nas intrigira i inspirira.

Kroz biološku stvarnost, mitološku simbolu ali i umjetničko izražavanje ona nastavlja da nas potiče na razmišljanje u različitim sferama.

Marija Saičić

 

Literatura:

- Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.