„Stablo izraslo strpljivo na sivome kršu izmučen oblik u sure vidike pruža: čovječe, ti i tvoj naraštaj u svom grču trajete, no ova kob je duža.“
Veličanstvena maslina, Tin Ujević
Govoreći o lokalnim ljudima, tradiciji i običajima, jesen nas obično sjeti na berbu maslina, njenu upotrebu i značaj. Mediteran obiluje ovom biljkom, a u Tivtu nailazimo na specifično izdanje koje mještani nazivaju “tučena maslina”. Pored njenog ploda, koristi se i maslinovo ulje koje je tradicionalni proizvod Mediterana. Da je ukorijenjena u ljudski život i običaj svjedoči njena upotreba od najstarijih vremena, pa do danas. Maslina je pored svoje upotrebe u prehrani i medicini, stekla veoma značajno mjesto i u umjetnosti.
Maslina je od antičkih vremena, pa do danas, bila inspiracija mnogobrojnim umjetnicima. pjesnicima, slikarima i kiparima. Čest je bio motiv masline, ponajviše zbog njene simbolike: mira, dugovječnosti, plodnosti, snage, otpornosti, izobilja i mudrosti. Motiv masline pojavljuje se još od Homerovog doba, a stari Grci su je smatrali svetim drvetom. Pored književnosti, svjedočimo i o njenom prisustvu u mnogim drugim granama umjetnosti: Fidija je napravio veliki kip boga Zevsa upravo od njenog drva; brojni su motivi masline na vazama starih Grka, na vratima hrama Minotaura, ali i freskama, mozaicima i reljefima na grčkim i rimskim građevinama. Biblija također obiluje motivima masline: Mojsije je oslobađao od ratovanja muškarce, koji su uzgajali masline; nakon potopa golubica je sletjela na Nojevu arku noseći maslinovu grančicu, koja je predstavljala simbol mira, odnosno pomirenja između Boga i ljudi.
Međutim, kroz stoljeća, ona je prikazivana na najrazličitije načine u književnosti i likovnoj umjetnosti. Pjesnici su se divili njenoj otpornosti, koja odolijeva dugi niz godina, usprkos vjetru i kiši, suncu i žezi. Često je predstavljala metaforu za mudrost, dostojanstvo ili snagu. U likovnoj umjetnosti pak predstavljana je na različite načine. Pejzažno slikarstvo obiluje motivima masline, dok su neki slikari posvećivali i čitave cikluse ovom drvetu. Masline su u tom smislu prikazivane na različite načine: s jedne strane starost im daje ljepotu te vidimo masline bogatih krošnji izuvijanih i prepletenih grana, dok sa druge strane vidimo oronule masline-mršave i izmučene, uslijed sunca i suše, ali i bure i ostalih nepogoda koji su ih doveli do tog stanja. Kroz povijest umjetnosti prikazivana je u različitim likovnim medijima: kroz slikarstvo ili kiparstvo, a često je drvo masline pogodan materijal za izradu skulptura. Danas neke od najznačajnijih djela s temom masline su Pikasova “Golubica sa maslinovom granom”, Brakovo “Drvo masline”, kao i Van Gogove “Masline na suncu”, “Berba maslina” ili “Uzgoj maslina”. Dok je nekima maslina predstavljala dio kompozicije, drugima je činila čitavu kompoziciju; poput tivatskog slikara Antona Peana, koji je čitav jedan likovni ciklus posvetio upravo maslini-u njenim različitim stanjima, širokim dijapazonom likovnih tehnika prikazivana je razigranim potezom i koloristički intenzivno.
Da je maslina ukorijenjena u običaje i tradiciju našeg grada govore priču mnogi srednjovjekovni kompleksi odnosno vlastelinski ljetnikovci, stara imanja, ali i stari mlinovi, džare i pila koja su ostala kao sjećanja na primarnu poljoprivrednu djelatnost, koja je doduše uglavnom namirivala lokalne potrebe, dok je njeno stablo, krošnja i simbolika bila i ostala nepresušni izvor inspiracije mnogim stvarateljima.
Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić
Izvori: https://hrcak.srce.hr/file/103025; Slika: Anton Pean