Na kolektivnoj izložbi mladih tivatskih slikara, imali smo priliku upoznati se s različitim autorima mlađe generacije, kojima je Boka bila zajedničko tematsko uporište. Jedan od umjetnika čije su radove posjetitelji imali priliku vidjeti je Vladimir Jovićević.
Vladimir Jovićević je rođen 1987. godine, a svoju slikarsku karijeru započeo je vrlo rano u slikarskoj školi u Centru za kulturu Tivat, koju su vodili akademski slikari Ljubo Popadić i Momčilo Macanović. Nakon završene Opće gimnazije odlučio je da svoje slikarske vještine usavrši u Italiji. Na akademiji “Florence Academy of Art” u Firenci je jedan od najistaknutijih studenata, čiji su radovi često nagrađivani. Na istoj akademiji je radio kao profesor crtanja.
U slikarstvu, Vladimir je najviše vezan za portrete ljudi, koji ga okružuju, a zadnjih nekoliko godina počinje da se zanima i za pejzažne vrijednosti. Upravo je na izložbi mladih tivatskih slikara, likovna publika imala priliku upoznati se s jednim portretom pod nazivom “Bokeljka” i dva pejzaža pod nazivom “Verige” i “Sjena”, rađene tehnikom ulje na platnu.
Da čovjeka nikada ne može da umori pogled na ljepote bokeških prizora, pokazuje nam Jovićević, koji je ovom prilikom naslikao, ne tako transparentna mjesta, s visokom preciznošću u realizaciji kakva je prisutna kod slikara realizma. On ovom prilikom nije naslikao samo portret Bokeljke, već i portret Boke, njenu iskonsku ljepotu, prepoznatljive motive tivatske obale, na jedan autentičan način otkrivajući nam iznova ljepote mediteranskih prizora. Artističke cjeline, koje stvara Jovićević obogaćene su igrom svjetlosti koja svakog promatrača tjera da osjeti mediteranski duh i atmosferu. Snažno prisustvo mediteranske svjetlosti, ali i bokeškog kolorita Jovićević uspijeva da izuzetno znalački artikulira u jedinstvene likovne cjeline i stvori djela koja pokazuju veliko slikarsko iskustvo. Sklad između zanatskog umijeća i prirodne umjetničke senzibilnosti pokazuje preko portreta (“Bokeljke”, koji predstavlja najviši nivo likovnog stvaralaštva.
Slikajući “Bokeljku” Jovićević vrlo uspješno prikazuje ne samo fizičku ljepotu mlade djevojke obučene u bokešku nošnju, već uspijeva da snažno akcentira njene karakterne osobine, tako da stičemo dojam oživljavanja naslikanog lika.
Njegovi radovi lišeni su svega apstraktnog, nadrealnog i suvišnog, jer Vladimir njeguje slikarske tradicije realizma te nas ne čudi visoka preciznost u realizaciji i živ osjećaj realnosti na njegovim slikama. Izvanredna istančanost, finoća izraza, vrlo prijatan kolorit govore nam da se njegovi radovi ne mogu ukalupiti, jednostavno- opiru se osrednjosti. Njegove kompozicije stvaraju savršen odnos između površine i dubine slike, stvarajući pravu, iskrenu, slikarsku realnost koja podstiče i dobiva reakciju. On ne interpretira samo fizičku realnost, već i moralnu te s prirodnom slikarskom lakoćom svoje radove dovodi do savršene harmonije. Umjetničke kreacije Jovićevića predstavljaju savršenu umjetničku formu, ali i sklop estetskog principa i klasičnog ideala. Slikarske sposobnosti pokazuje svojom prirodnim osjećajem za formu i boju koje rezultiraju kompozicijama koje nose određeni nivo likovne zrelosti i prepoznatljiv likovni rukopis.
Kompozicijski uravnotežene slike mediteranskog područja, ali i zalaženje u ljudsku dušu preko portreta, su glavne karakteristike likovnog stvaralaštva Vladimira Jovićevića, koji je pored velikog slikarskog dara, besprijekoran u tehnici, a ingeniozan u zamislima. On je na ovoj kolektivnoj izložbi u Tivtu (nakon dvije samostalne gdje se također predstavio likovnoj publici sa portretima i pejzažima) demonstrirao svoje likovne kvalitete, iako je to već potvrđeno dosadašnjim slikarskim ostvarenjima…
Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić