U predzorju Kandelora

U predzorju Kandelora.

Izmigoljeni odsijevi vrela srebra.

Izmoljena echa Oče naša.

Prozebli frtalji sata,

u klesarskoj maniri

Herr Stvoritelja.

Na sjevernoj obali,

stoji crkvica sv. Petra.

Prvih monaških duša.

 Od deveta stoljeća

skita se,

neki čudni tip.

Duga kosa.

 Marama na čelu.

Punker! Metalac! Rocker!

Preko puta škvera.

Čeka. Kuca. Smrzava se.

Vele

Galilejac!

Simpatičan momak.

 Posvuda ga ima

u Boki!

I po brdima.

I po moru.

I po ulicama.

I po kućama ljudi zaljeva.

I ča da vam rečem?

U Bijeloj,

 susretoh Isusa!

Tek jedino Knjige mrtvih govore

Sivi bezlični teatar

zadrijemala zatona.

Napuštene vale.

Pokoji novčić s rimskim likom

boga Hypona. Junone...

Mauzoleji duša.

U tami. Samoći. Okovima. Pritaji.

Na nekoj galiji. U skriptorijima nijemih redovnika.

Stare kavane.

Bez kruha, vina, dodira ruku, poljubaca...

Kuga.

Nevjenčana plemkinja iz starih salona.

Kradomice k'o gavran

kida... lomi... otima.

Razbojnica.

Otmjena u korzetu.

S voštanim pečatom, svilenim koncem.

Uzima.

Serdare. Dojenča. Sakristane.

Porodilje. Kartografe. Slijepce...

I ne mari

za

okrvavljele zidine

smrt u njima.

Caravaggiov tesar

Arhivolti.

Grifoni.

Pokladne povorke.

Konfeti.

Korijandolini.

Obasjana zviježđa žeravicama

drevnih siruša... kerubina.

Čista srijeda.

Odrazi

osirotjelih

duša

u

smaragdnim preludijima

usahnulih

rijeka.

U bijeloj halji

Uskrsli iz Emausa.

Hodi.

Je li to onaj Caravaggiov tesar

koji je

izdahvnuši

uskrsnuo.