U ovom je Bokobranu gostovao generalni vikar Kotorske biskupije don Anton Belan.  Govorio je o načinu na koji se bavi kotorskom povijesno-umjetničkom baštinom i kako je promatra, napose kad je riječ o njezinoj važnosti kao predmetu interesa svećenika, a posebice trebaju li oni biti osviješteni o značenju baštine kojom su okruženi?

Svoje zanimanje za bokeljsku povijesno-umjetničku baštinu don Anton Belan potvrđuje i čuvanjem i istraživanjem arhiva za što se obrazovao u Rimu. Za Bokobran govori o svojim aktivnostima  i pogledu na njih te o ulozi don Branka Sbutege u povijesno-umjetničkoj baštini Boke kotorske, restauraciji i konzervaciji katedrale svetog Tripuna u Kotoru nakon potresa 1979. godine kao uzornom modelu na kojemu je bio angažiran veliki tim stručnjaka i to ne samo iz Boke kotorske.

O crkvi Gospe od Zdravlja u Kotoru, o kojoj je nedavno objavljena i promovirana publikacija naslova Kotorsko zavjetno svetište Gospe od Zdravlja, kao njezin autor je rekao:

Svetište Gospe od Zdravlja, poznato je u Kotorskoj biskupiji kao hodočasničko mjesto, osobito na dan 21. studenog. Pošast kuge kroz povijest nije mimoišla Kotor ni Boku. Radi toga ta se pobožnost pod ovim imenom proširila, osobito u onim krajevima koji su bili u sastavu Mletačke Republike.

Danas je Kotor postao neizostavna destinacija brojnim kruzerima. Prvo što stranac – turist s broda ugleda prilazeći s mora gradu, jeste crkva Gospe od Zdravlja u sastavu impozantnih zidina u sklopu Lovćenskoga masiva. Njena povijest nije bila dovoljno istražena, samo nekoliko šturih redaka u svim vodičima. Želio sam je prikazati kao crkvu-građevinu i Crkvu-zajednicu vjernika. U tome su mi pomogle brojne slike s liturgijskih okupljanja prigodom raznih proslava. To liturgijsko okupljanje nosi u sebi snažnu eshatološku poruku u kojoj se ogleda konačna čovjekova sudbina. To crkvi-građevini daje pravi smisao izgradnje i postojanja. Pokušao sam njenu povijest povezati sa sadašnjošću, profano sa sakralnim, te istaći da profanog zapravo i nema bez sakralnog. Crkvu Gospe od Zdravlja nastojao sam prikazati kao kuću zlatnu na kotorskom Horebu. Na čitaocima je da taj doživljaj podijele sa mnom ako sam u tome uspio.