Izložba fotografija Dražena Zetića pod naslovom „Riznica duha jugoistočnog Jadrana“ predstavlja katoličke crkve u Boki kotorskoj i na Crnogorskom primorju. Svima onima koji imalo poznaju povijest toga kraja pred očima se pojave srednjovjekovne crkve podignute ne samo u biskupskim središtima, gradovima Baru, Budvi i Kotoru nego i u njihovoj neposrednoj okolici, u selima ili u pitomom krajoliku, u maslinicima i na proplancima odakle seže pogled prema morskom plavetnilu i visokim planinama spletenim u neposrednom zaleđu. Zetić fotografira ne samo sačuvane i održavane crkve u urbanim sredinama nego i brojna ruševna zdanja od kojih su ostali zidovi, arheološki ostaci, ulomci pleterne skulpture ili tragovi zidnoga slikarstva iz različitih povijesnih epoha. Ti gotovo izgubljeni i zaboravljeni spomenici svjedoče o profiliranoj srednjovjekovnoj kulturi i katoličkoj vjeri na južnom Jadranu u kojemu su se susretale različite likovne kulture, od Carigrada i Apulije do Dalmacije i sjevernoga Jadrana. Autor se popeo do napuštenoga sela Špiljari u brdu iznad Kotora da bi u planinskom klancu snimio tamošnju crkvu sv. Jurja. Nije zaboravio ni staru crkvu Gospe od Snijega u susjednim Škaljarima. Neke zapuštene crkve poznate su samo rijetkim znalcima toga kraja. Među njima je i Dražen Zetić koji svojom fotografskim bilješkama želi sačuvati tragove kulture Hrvata katolika na jadranskom jugu.
Druga skupina Zetićevih fotografija prikazuje monumentalne barokne građevine koje su dale osnovni pečat pomorskim mjestima u Boki kotorskoj, u Kotoru, Perastu, Prčanju i Dobroti. Pred našim se očima javljaju visoki zvonici župne crkve sv. Nikole u Perastu i sv. Stasija u Dobroti, crkva Gospe od Anđela iznad Kotora i raskošno pročelje prčanjske župne crkve Rođenja Marijina. Uz poznatiji otok i zavjetno svetište Gospe od Škrpjela upoznajemo i otočić s nekadašnjim benediktinskim samostanom sv. Jurja ispred Perasta na kojemu uz crkvu, samostan i groblje gospodare stari čempresi stvarajući sumoran ugođaj koji ocrtava duh Boke skrivene u dubini zaljeva, ispod vrletnih planina. Svetište Gospe od Milosti čuva srednjovjekovne, gotovo neproučene umjetničke ostatke, a u malom vrtu, u sjeni stare araukarije otkriva blagost podneblja u pličini Tivatskoga zaljeva.
Zetićeve fotografije otkrivaju na prirodan, nenametljiv i jednostavan način južnojadranski prostor i njegove sakralne građevine. Usmjerivši se na poznate i manje poznate crkve, samostane, kapelice i zvonike autor otkriva drugo, pravo lice toga kraja. Gotovo zaboravljene građevine i rijetki preostali katolici potvrđuju dubinu vremena u kojemu su se oblikovale i nečujno mijenjale kulture u stalnim seobama, prirodnim nedaćama, ratnim osvajačkim pohodima i diplomatskim spletkama.
Izvor: biramdobro.com/Radoslav Tomić