Nakon promocije najnovije zbirke proze hrvatske i crnogorske spisateljice Lidije Vukčević u podgoričkoj knjižnici “Radosav Ljumović”, “Istinite priče” će biti predstavljene i hrvatskoj čitalačkoj publici. U knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, koja ove godine slavi 60. obljetnicu, 15. prosinca u 19 sati održat će se promocija “Istinitih priča” čiji je izdavač Skaner studio iz Zagreba. Uz autoricu o knjizi će govoriti njezin urednik – akademik Dimitrije Popović, te akademik Tonko Maroević. Ulomke će čitati akademska glumica Dubravka Ostojić.

Iz teksta Ane Brnardić s ovitka knjige:

U novim prozama pod naslovom “Istinite priče”, Lidija Vukčević usredotočuje se na likove koje postavlja u jednostavne situacijske i odnosne mreže s neizvjesnim i otvorenim akcijskim ishodima. (…) Pripovjedač/ica otvara svaku priču in medias res, dajući nam do znanja da svaka od ovih priča ima dugu i vjerojatno zamršenu pretpovijest koju neka čitatelj sam rekonstruira na temelju šturo razvijene epizode-fabule.(…) Priče zahvaćaju obične ljude i obične urbane situacije: kasni povratak s posla i čekanje tramvaja u priči “Kišica”, povratak s posla i odlazak po cigarete u priči “Sasvim običan dan”… a provodne niti svih tih priča su motivi ljubavi među ljudima “na zemlji”, pitanja o slobodi, o smislu u zadanim, konvencionalnim granicama kojima smo si, ne razmišljajući o nekoć učinjenim izborima, zacrtali, suzili život. (…)

Lidija Vukčević spisateljica je koja je u književnost zakoračila suvereno, koristeći svu raskoš jezika, pružajući užitak čitatelju u nesputanim asocijacijama koje se otimaju uskoj međi tzv. jezičnog standarda, slobodno zahvaćajući u sve jezične tradicije Balkana u čijoj, uostalom i intelektualnoj i književnoj tradiciji uvelike participiramo. Pritom je razvidna autoričina erudicija, poznavanje slavenskih književnosti do te mjere da gotovo nesvjesno u tkivo svojega teksta upleće referencije, citatne odjeke i elemente arhetipskih fabula koji se sasvim glatko uzglobljuju u suvremenost. Lidija Vukčević se ne obazire ni na književne struje ni na margine, ona polazi svojim putem i nalazi vlastita “uska vrata” u književnost (…)