Pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, Svjetski festival hrvatske književnosti, u organizaciji Hrvatskoga slova i suorganizaciji Društva hrvatskih književnika, održan je u Zagrebu od 15. do 17. studenoga 2019. U programu je upriličeno i predstavljanje stihozbirke Dvije trećine Adrijana Vuksanovića. Donosimo osvrt Stjepana Šešelja, urednika Hrvatskog slova, o spomenutoj zbirci te o SFHK, čiji je suorganizator.

I. Prvi put sam slušao, jedne kolovoske noći u (hrvatskomu) gradu Mundimitru u Moliseu, u Italiji, na taraci ispred kuće Sammartinovih i odmah sam u tomu pjevu osjetio i vidio nazočnu ozbiljnost jednoga Viktora Vide i Luke Brajnovića. Kada sam poslije, nakon dugih i upor­nih nagovaranja dobio jedan pozamašan ciklus pjesama iz Boke kotorske, mnogo onoga što sam slutio umah se pokazalo točnim. Te pjesme su potvrđivale jednoga ozbiljna pjesnika, takva kakvih dugo ni­sam susreo u mojoj sredini. Radovao sam se kao onda kada sam se prvi put sreo s Otočankama, pjesnika i generala Ivana Tolja. Od tada počinje moje nagovaranje pjesnika Adrijana Vuksanovića na objav­ljivanje zbirke pjesama i kada je konačno rukopis zbirke stigao, odlučio sam ga s punom odgovornošću uvrstiti u knjiž­nicu Djela hrvatskih književnika. Držao sam i dalje držim da zbirka Dvije trećine zasluženo pripada djelima hrvatske knji­ževnosti.

Adrijan Vuksanović Tivćanin je rođen u Kotoru, 21. studenoga 1980. I tu i danas živi, okružen neprocjenjivim ljepotama, vjere, kulture i uljudbe, što ih stoljećima stvara bokeljski Hrvat. Baštinik prevelika bogatstva (koji ga nema kome ostaviti):

Tisuću smrti se sručilo na nas,

To je jedini dokaz da, smo živi.

(Ustrajavanje)

Ipak, upravo zato tome ne će biti tako, jer, i o tisuću smrti svjedoči onaj koji još živi. A Hrvati i dalje dolje žive. I mi znademo da smo se varali u onoj pomisli da nema nasljednika, ni Viktor Vida, ni Luka Braj- nović, ni Adrijan Vuksanović. Ali, tu je ne samo Vanda Babić, znanstvenica i pjesni­kinja, nego toliki drugi koji su isto tako kao i Adrijan Vuksanović svjesni i pono­sni i ponad svega daroviti, talentirani da to iskažu. Sa sviješću da nastavljaju gradi­ti gdje su stari stali.

UMIRANJE S TOBOM

Umrijet ćeš Ti ovdje.

Ostat će sveti Grb šahovskog kluba Kotor da bude neshvatljiva radost dalekoj djeci u kojoj trepti zadnja mrva genetskoga materijala od kojeg je sagrađena Katedrala.

Umrijet ćeš Ti ovdje.

Neka. Lijepo je umrijeti s Tobom.

Ili

ZALIJEVANJE MLADICA MASLINE

Izgovorit ću im Riječ.

Ne zbog mene. Ja sam vjenčan Njome.

Ni zbog mokrih staza pod iznenadnom vedrinom

s mirisom soli.

Reći ću zbog njih.

Nepotrebno je braniti Ljepotu.

Kazat ću

nadajući se, kao roditelj bolesnog djeteta, čudu ozdravljenja.

Čut će Ime čija slova su im teret.

Nemam prava na nepotrebnu riječ.

Moram dogrijati njihovu groznicu

i dovesti stid do neizdržljivosti.

Poći sasvim dolje isto je što i doći gore.

Izgovorit ću im Riječ.

Nek se navikavaju.

I gledaju nas slobodne.

Kamenje, bijelo, razasuto Zaljevom,

kazuje: “Sve što je bilo bilo je dobro.”

Moja baba, s postelje, mi uzvikuje: “Bit će sve dobro.”

Ja, kao urednik ovoga Adrijanova prvi-jenca, toliko (za večeras) i s nestrpljenjem iščekujem njegovu drugu knjigu.

II. Moja je radost velika i zbog toga što se javno predstavljanje Vuksanovićeve knji­ge događalo kao uvod u (prvi) Svjetski fe­stival hrvatske književnosti, 14. studeno­ga 2020., ovdje u prostorijama tjednika za kulturu Hrvatsko slovo u Zagrebu. Jedan mladi talentirani čovjek iz Tivta, iz Boke kotorske, ulazi na velika vrata u dom svo­je nacionalne hrvatske književnosti.

Sa Svjetskim festivalom hrvatske knji­ževnosti, zapravo se nastavlja posao koji smo predano započeli još godine 1991. s Prinosima za povijest hrvatske književno­sti u Hrvata, u Sekciji Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga centara P.E.N-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu.

Začetnici Svjetskoga festivala hrvatske književnosti su: akademici Ivan Aralica i Luko Paljetak, dr. sc. Željka Lovrenčić, Đuro Vidmarović i Stjepan Šešelj. Suo­rganizatori su mu Hrvatska kulturna za­klada, tjednik za kulturu Hrvatsko slovo i Društvo hrvatskih književnika. Visoko pokroviteljstvo pripalo je predsjednici države, Republike Hrvatske Kolinidi Gra­bar-Kitarović i gradonačelniku Grada Za­greba Milanu Bandiću. Zahvalni smo im na tomu, kao i svim sponzorima i podupirateljima koji su pomogli da se ovaj vrije­dan Svjetski festival hrvatske književnosti održi u Zagrebu od 15. do 17. studenoga 2019., uočj spomendana na žrtve Vukova­ra i Škabrnje, 18. studenoga. Čvrsto vje­rujemo da će se Svjetski festival hrvatske književnosti i godine 2020. održati u glav­nom gradu svih Hrvata Zagrebu, u dane i uz spomendan kao i ove godine.

Sudionici su (prvoga) Svjetskog festivala hrvatske književnosti, koji su me iskre­no obradovali svojim dolaskom i poseb­no književničkim prinosima zajedničkoj sudbini hrvatske nacionalne književnosti, tom jedinstvenom dijelu hrvatske kulture i hrvatskoga nacionalnog identiteta: aka­demik Nikola Benčić, Petar Tyran, Ana Šoretić (Gradišće, Austrija), Petar Tašky (Gradišće, Slovačka), Stjepan Blažetin, Mijo Karagić (Madžarska), Antonio Sam- martino (Molise, Italija), Petar Hategan, Svetlana Fakrač (Rumunjska), Tomislav Žigmanov, Lajčo Perušić (Bačka, Voj­vodina), Adrijan Vuksanović, Zvonimir Deković, Vanda Babić (Boka kotorska, Crna Gora), Šimun Šito Ćorić (Švicar­ska), Adolf Polegubić (Njemačka), Antun Lučić, Anita Martinac, Miljenko Stojić (Herceg-Bosna), iz Hrvatske Mate Ganza, Boris Njavro, Ivan Tolj, Hrvoje Hitrec, akademkinja Dubravka Oraić-Tolić, Božidar Petrač, Ernest Fišer, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Niko­la Đuretić, Ivan Rogić Nehajev i Stanko Baković te svakako i članovi uredničko­ga povjerenstva: akademik Ivan Aralica, akademik Luko Paljetak, dr. sc. Željka Lovrenčić, Đuro Vidmarović i Stjepan Šešelj.

Hvala svima i doviđenja dogodine u Za­grebu!