Nedelja je dan kada sam odlučio da obiđem turističke komplekse na Cavtatu, sa iskrenom željom da probam tradicionalne cavtatske specijalitete ali i da se upoznam sa turističkom ponudom. Kao i prethodnih dana odlučih se da cestom kraj obale završim svoj ritual šetnje koja me ispunjava. Prolazim more prekrasno bistro plavetna boja se preliva, primjećujem brojne morske ježeve koji su indikator čiste životne sredine. Staza se pruža pored samog mora i na njenom kraju sa betonskog dijela prelazite na stazu koju krase borovi, čempresi i mediteransko bilje. Godinama se ovdje najatrakivnije lokacije sačuvane priroda njima dominira što čini i njenu ljepotu. Nema neplanske gradnje ni uzurpacije zelenih površina. Svako domaćinstvo i najmanji pedalj zemlje otete od kamena koristi da zasadi mediteransko i začinsko bilje, agrumi i vinova loza vidi se posebna kultura naroda koji itekako dobro zna šta znači održivi razvoj. Na jednoj od najljepših i najjatraktivnjih lokacija nalazi se lijepo uređen i sačuvan vinograd. Nastavljam dalje stazom i primjećujem da su na ovoj stazi postavljene klupe za predah, odmor ili gledanje zalaska sunca u suton. Pored toga na uzvišenjima se nalaze hidranti da se u slučaju požara može odmah reagovati. Pogledi prema moru i ostrvima Mrkan, Bobara i Supetar čine ovu stazu posebnom a njena dužina je punih 7 kilometara. Predamnom se u toj prelijepoj šumi pojavljuje lijepo uređeno igralište za djecu. Nakon pređenih petsto metara pojavljuje se jedan od najljepših hotela u Cavtatu hotel Croatia.
TURISTIČKI POTENCIJALI CAVTATA
Hotel Croatia je fascinantno arhitektonsko rješenje arhitekte Slobodana Milićevića. U toj nepreglednoj borovoj šumi između mediteranskog bilja uklopljen je da ne remeti prirodnu ravnotežu ovaj velelepni hotelski kompleks. U ovom kutku raja nalazi se petsto soba koje jednim dijelom gledaju ka moru sa visokih lijepo uređenih kamenitih stijena i kamenitih plaža koje su tako lijepo uređene. Kada ga ugledate u punoj njegovoj formi imate osjećaj da je građen rukama vizionara koji su bili van svog vremena. Ispod prizemnih balkona mediteransko bilje čini ljepotu ovog pejzaža svom svojom ljepotom. Kako piše Maja Rilović-Koprivec u svom autorskom članku Pola stoljeća Hotela Croatia u Cavtatu: ,,Istoričari arhitekture ističu Milićevićev cavtatski Hotel Croatia kao jedan od najhrabrjih i najambicioznjih modernističkih hotela hrvatske obale Jadrana, kojima je 2018. godine veliku izložbu Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia 1948-1980, posvetio i čuveni Muzej moderne umjetnosti u Njujorku.” Hotel Croatia izgrađen je 1973. godine, Hotel Croatia raspolaže sa 480 soba i 7 apartmana i pruža sve udobnosti hotela najviše kategorije. Uz dvije prirodne plaže, od kojih sjeverna plaža nosi Plavu zastavu. Svojevremeno je Udruženje arhitekata Mediterana proglasilo ga najljepšim hotelom na Mediteranu. Iskren da budem kada vidite ispred sebe ovaj velelpni hotel stičete utisak da je to vanvremenski projekat koji je izgrađen za sve generacije i sva godišnja doba da djeluje kao kosmički brod na ovoj hridi koja prkosi Jadranu. Kroz gustu borovu šumu i mediteransko bilje i rastinje kojim je okružen čitav hotel spustih se ponovo ka obali. Grupa restorana u samom centru starog jezgra Cavtata nudi tradicionalnu mediteransku kuhinju, od školjki, riba, rižota, različitih salata, pasti i pica. Veliki izbor vina i različitih vrsta dezerata a ja baš želim probati nešto što je dobro i tradicionalno. Pored hotela Croatia tu su i hoteli: Cavtat, Albatros, Supetar, Remisens Hotel Epidaurus brojne vile i apartmani ponuda za svakog a raspon cijena veoma različiti no sada u drugoj polovini aprila može se naći smještaj po prihvatljivim i popularnim cijenama.
Na osnovu glasova turista, Cavtat je zauzeo visoko treće mesto na listi najboljih destinacija u Evropi 2021. godine. Od 20. januara do 10. februara 2021. milioni putnika i turista iz cijelog svijeta glasali su za svoje omiljene destinacije, uključujući Cavtat, Pariz, Rim, Kanarska ostrva, Kapadokiju, Kapri, Firencu, Bragu i druge. 2021. godine je pobijedila portugalska Braga, dok je Rim zauzeo drugo mesto. Ovo je drugi put da je Cavtat nominovan za najbolju destinaciju u Evropi. Prvi put je 2019. godine ušao u prvih 10, a 2021. kao jedini predstavnik Hrvatske zauzima čak 3. mjesto.
U jednom obližnjem restoranu želja mi je bila da probam jedno od čuvenih i nadaleko poznatih konavaoskih vina izbor je pao na vina vinarije Crvik. Prema dubrovačkom arhivu, Porodica Crvik živi u Konavlima od 1500. godine. Uzgojem vinove loze porodica se bavi više vjekova, a proizvodnjom vina nešto više od 100 godina – tačnije od 1897. kada je prva generacija vinara njihov prađed Andro gradi svoj vinski podrum, tj. vinicu, kako se kaže u Konavlima. Vinica postaje središte života porodice, koja proizvodi vino. Godine 1993. Andro Crvik, treća generacija vinara u porodici okreće novu stranicu u istoriji vinarije, pa širi proizvodnju i gradi modernu vinariju te osvaja niz nagrada na raznim sajmovima širom Hrvatske. Četvrta generacija, sin Petar 2006. godine upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu i donosi inovacije u proizvodnji vina, pa se osvajaju nagrade i na inostranim sajmovima. Vinarija se nalazi u Konavlima, zelenoj oazi nedaleko od Dubrovnika, u pitoresknome selu Komaji smještenom u šumi na brežuljcima između Konavoskog polja s jedne strane i mora s druge strane. Unutar sela prostiru se mala kraška polja širine 100-500 metara, koja se dužinom prostiru od Cavtata do Vitaljine, poznata kao konavoska “crvenica”. U ponudi su bijela, crna i rose vina vinarije Crvik ja sam se odlučio za crno vino naziva ,,Vilin ples” zato što mi djeluje inspirativno raspiruje maštu a puno sam i pisao o vilama i legendama tako da sve ima svoju draž. Nakon prvog gutljaja uvidio sam da je to vino prefinjenog bukea i arome. Vrijeme je prolazilo u tako lijepoj atmosveri dok sam ja sve zapisivao u svojoj bilježnici. Trenuci koji opuštaju i smiruju u Cavtatu.
GASTRONOMSKA PONUDA U CAVTATU
Gastronomija predstavlja posebnu dragocjenost Cavtata, Konavla i Dubrovnika i ja sam sastavio listu od onoga što bi trebali da probate kada posjetite ove krajeve no krenimo redom: Zelena manestra predstavlja jelo koje se još 1480. godine pominje u istorijskim spisima. Zelenu manestru čini mješavina pršute, pancete, kobasice, ovčjeg mesa i priprema se sa tri vrste kupusa i kuvanim krompirom; Konavaoski sir iz ulja koji se proizvodi od mješavine kravljeg, kozjeg i ovčjeg mlijeka. U prošlosti se isključivo pripremao od ovčjeg mlijeka a rasa ovaca je bila dubrovačka ruda i bio je ,,suvo žuto zlato ovog kraja.”; Divlje šparoge sa jajima; Bob sa maslinovim uljem tradicionalno konavaosko jelo koje se pripremalo za one koji su puno radili. U kuhinji ovih krajeva dominira maslinovo ulje, šparoge, bob, riba, krompir neke vrste pečenja ispod sača. Zapravo kada malo bolje analiziram oni koji su živjeli na većim nadmorskim visinama u selima su pripremali češće jela od mesa oni iz priobalja više jela od ribe sa puno dodataka povrća i mediteranskih začina.
MANTALA POSLASTICA ZA SVA VREMENA I PRILIKE
Mantala predstavlja poslasticu koja je obilježila Mediteran kroz mnoge istorijske i vremenske epohe. Danas, vjekovima poslije, s istim sastojcima, istim načinom pripremanja i arhitekturom krasi tradicionalne praznične stolove i kroz izuzetan ukus povezuje nas sa drevnim, antičkim – latinskim, arapskim i osmanskim stolovima. Kako piše na Blogu Muzeji i Galerije Konavala navodi se: ,,Mantala se priprema u vrijeme branja grožđa, to jest počinje se pripremati kad se meči grožđe za vino. Tada se slatki sok, onaj prvi iscijeđeni, još uvijek sok koji onda fermentacijom postaje vino, napravljen najčešće od nekoliko vrsta grožđa, ukuvavo na ognju najmanje na četvrtinu i to prije nego bi započeo proces vrenja. Ukuvavanje bi trajalo satima, a tako ukuvana tečnost opojna mirisa zapravo je čisti grožđani šećer i čini bazu za izradu mantale, a najbolji je od sorte loze Dalmatinka ili još boji Mali plavac visokog sadržaja šećera. U Konavlima se zove varenik i kao takav je mogao stajati mjesecima u zatvorenim posudama, no Konavoke su uglavnom po dobivanju varenika nastavljale s pripremom mantale. Uz kvalitetan varenik izuzetno je bitna količina brašna koja se dodaje, a Konavoke su dodavale takozvanu predrtu pšenicu. Riječ je o krupno mljevenom brašnu od domaće pšenice te je važno da ima od vrlo krupnog, pa i cijelo zrno do fino mljevenog. Mora biti raznovrsne finoće i najboje je na starinskom kamenom mlinu. I kad se varenik ukuva, odma se stavja prvo pšenica i treba stalno miješat da ne zagori. I dok se varenik i pšenica kuvanjem sljubljuju i prožimaju, Konavoke bi dodale malo karanfilića, kore od domaćeg limuna i oraščića, ponekad oraha, a ko je imao, dodao bi i drugih mirođja. Kad bi se smjesa dobro ukuvala izlila bi se u drvenu kutiju u koju bi se prethodno stavila mokra krpa dobro posuta skroz po cijelom površini cimetom. Po mantali opet se pospe cimet i tako ostavi da se suši. Nakon što bi se mantala osušila, izvadila bi se iz drvene posude i nožem narezala na komade, i tako čuvala do Božića. Mantala se nekad kao izrazito cijenjena poslastica konzumirala isključivo za posebne prilike, za vrijeme božićnih festi koje i kalendarski slijede nedugo nakon perioda sušenja iste, pa se ta tradicija zadržala i danas, doduše u nešto izmijenjenom obliku.
Moj odmor se polako privodio kraju a ja sam se trudio da vam samo kroz jedan maleni segment ove Cavtatske slagalice približim ovo lijepo mjesto. Ako nešto o turizmu možemo i moramo naučiti mi u Crnoj Gori onda je to duga strategija razvoja turizma. Ova moja posjeta Cavtatu neće biti jedina. Sjedoh na klupi i gledam smiraj sunca koje polako zalazi u ruci mi čaša vina a predamnom jedan i jedinstveni Mediteran a u njemu Cavtat dragulj koji nijednog gosta neće ostaviti ravnodušnim.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicist