Hiljadugodišnja istorija države Crne Gore odnjegovana je na kulturi snage njene slobode na čijem istorijskom vijencu su stasali crnogorski identitetski biljezi kao trajna svjedočanstva podvižništva jednog naroda. Identitetski biljeg slobode sačuvao je samobitnost i nezavisnost crnogorske državnosti, duha i jezika, kulture i tradicije. Na crnogorskom prijestolu slobode stasalo je njeno državotvorno biće, njen iskon, patriotizam, antifašizam i civilizacijski multikulturalizam. Baština slave slobode kao crnogorski rodni list.
Na slobodi duha i etosa njene heroike, ustoličeno je crnogorsko radoljublje, slobodoumlje, čovjekoljublje, junaštvo i otpor na svako potiranje crnogorske nezavisnosti, jezika i imena. Crnogorska sloboda ime je njene otvorenosti, multietničnosti, harmonije vjera, nacija i kultura. Sloboda taj rodni list ime je za pravo i čast, za nepokor i ravnopravnost za sve ljude. Svaki od ovih biljega, stranica je crnogorske, kao opštečovječanske borbe za plemenitost slobode i odbrane svoje države.
No, nakon 30. avgusta 2020. godine svjedočimo primjerima neke nove ,,slobode“ i nekih novih ,,oslobodilaca“. O kakvoj je naime ,,slobodi“ riječ? Da vidimo kakve to vrijednosti, svjetonazore i svijest donose novi ,,oslobodioci“. Da vidimo kakvi su to bučno najavljivani kulturološko-prosvjetiteljsko-demokratski prostori ,,oslobođenja Crne Gore“.
Šta je izraz takve ,,slobode“? Da li je to možda svetosavski etnocentrizam, kao zamjena za multikulturalizam? Da možda ta ,,sloboda“ nije negiranje i potiranje crnogorskog identiteta, jezika, naroda i crkve? Da možda ta ,,sloboda“ nije istorijski revizionizam i potiskivanje vrijednosti antifašizma, zaključno sa predlogom ukidanja 9. maja, Dana Pobjede i veličanja osuđenog teroriste Kavaje kao simbola otpora? Takva ,,sloboda“ već njenih prvih dana donijela nam je prijetnju i pozive na gašenje(čitati gaženje) medija koji ne pjevaju takvoj ,,slobodi“, skupa sa najavljenim krivičnim postupcima protiv medija i prijetnjama nepodobnim novinarima i javnom servisu kog treba ,,osloboditi“ po modelu ,,grčkog scenarija“. Da možda ta ,,sloboda“ nije progon slobodne kritičke misli i podnošenje tužbe za javno izneseno mišljenje dekanu Fakulteta za crnogorski jezik, čime nam ta ,,sloboda“ na velika vrata uvodi ,,verbalni delikt“.
Možda će politička i društvena stvarnost ,,nove oslobođene Crne Gore“ sa pokličem URA, predstaviti kao ,,slobodu“ odbijanje vladajuće većine da u dnevni red Skupštine uvrsti Prijedlog Rezolucije o priznavanju genocida u Srebrenici i Predlog zakona o zabrani upotrebe fašističkih simbola, pa opet isto u ponovljenom slučaju od strane ministra pravde, koji negira genocid u Srebrenici i osporava legitimitet Međunarodnog suda pravde u Hagu.
Uostalom, da se ta ,,sloboda“, projektovana u manastirskim odajama velikosrpskog klera, pita(la) Crne Gore ne bi ni bilo. ,,I to je tačno“. Je li to ,,sloboda“ (litijaškog) otimanja crnogorskog kulturnog nasljeđa koje se, rukama parlamentarne većine, prenese u vlasništvo druge države. Možda ,,sloboda“ znači osvještavanje službenih prostorija od strane srpskog svještenstva, ili možda na poziv učiteljice ,,slobodnog“ klečanja đece na podu crkve u slavu dobrog učenja. Da nije možda sloboda podjela slikovnica i bojanki sa likom Svetog Save muslimanskoj đeci u Pljevljima? Da nas možda nijeste ,,oslobodili“ buđenjem aveti prošlosti i veličanja četničke ideologeme u formi predloga za nazive ulica imenima Ratka Mladića, Pavla Đurišića i popa Đujića u Beranama?
Da nije možda ,,sloboda“ kontinuirano nasilje prema Crnogorkama i Crnogorcima kada ističu obilježja svoje države? Da nije sloboda kada se ta obilježja pale, vrijeđaju i svetosavski nipodaštavaju, sve ,,oslobodilački“ i huškački protiv crnogorskih ljudskih, nacionalnih i religijskih prava. Ili je možda ta ,,sloboda“ gaženje Ustava, pravnih procedura i transparentnosti demokratskog društva u koga se predizborno-svesaborno nove vlasti zaklinjahu na sva velikosrpska crkvena zvona.
Da nije možda ,,sloboda“ očigledni sinhronizovani, institucionalizovani i totalitarizovani inženjering po kojem Crnogorce, sve zbog srpskog sveta, treba svesti na nacionalnu manjinu. Postavgustovska ,,sloboda“ sumarno i glasno, porodila je klero-neofašizam, koji brutalno razara građansko, multietničko i antifašističko biće države Crne Gore, porodila je neprirodnu ,,slobodu“ s kojom Crnogorcima treba oduzeti istoriju i nacionalno dostojanstvo. Zamislite tu (nezamislivu) ,,slobodu“ na nekom drugom evropskom prostoru na kom bi se sve činjelo da se potre država u kojoj imate izvršnu i parlamentarnu vlast. Naravno da je nezamislivo. ,,I to je tačno“.
Elem, dobili smo ,,slobodu“ agresivnog paternalizma velikosrpskog sveta, čiji je krajnji cilj posrbljavanje Crnogoraca i slamanje kičme crnogorskog identiteta. ,,Sloboda“ je pošto-poto promjena karaktera građanskog društva koordiniranom aktivnošću umreženih (para)institucionalnih mehanizama, medijskih kolaboranata i spoljnih spin udara, u cilju i interesu srednjovjekovno-teokratskog koncepta države.
Sloboda koju ne živite, osjećate i s drugim ne dijelite, i nije slobode ime. Ovdašnja ,,sloboda“ ime je njene uzurpacije, progona i ruganja sa imenom. Valjda u slobodi, slobodno kličete imenu i zastavi svoje države. Valjda u njoj znate ko ste i što ste. Valjda u slobodi uživate i živite svoja vjerska i nacionalna prava, a ne nametnute simbole ,,sveta“ tuđe crkve i tuđe države.
Ipak, čovjek je dovoljno sposoban da napravi razliku između slobode i ,,slobode“ avgustovskih ,,oslobodilaca“.
Zato, ,,oslobodioci“ ne pohodite nas više svojim darovima, tamo gdje ih je devedesetih prošlog vijeka ideologija čiji ste sledbenici nosila, niti darova, niti daroprimaoca.
Živjela je i živjeće milenijumska Crna Gora svoju izvornu slobodu, koju ničim i nikad neće mijenjati za ,,slobodu“ srpskog sveta!
Na svim jezicima svijeta(ne samo na crnogorskom), takva ,,sloboda“ jedino i samo, prevodi se i za buduće vrijeme o(t)pisuje kao okupacija.
Piše: Željko Rutović; CDM