Na Veliku srijedu 1667. godine između 8 i 9 sati ujutro dogodio se najstrašniji potres u dubrovačkoj povijesti. Za samo nekoliko sekundi nestale su gotičke i renesansne palače, crkve, samostani i druge građevine. Krajnji valovi potresa osjetili su se do Venecije, Napulja, Carigrada, pa čak i u Egiptu. Uništeni su dijelom i okolni gradovi poput Kotora, Stona i Herceg Novog. Sve gore opisane strahote odnijele su živote 3000 građana u gradskoj jezgri, a sveukupno 6000 građana je stradalo, među kojima su i dubrovački knez i polovica članova Velikog vijeća.
Problemi su se nastavili i nakon potresa. Grad se tresao još tjedan dana, a požar koji je buknuo pustošio je ruševine još 20 dana Ipak, najstrašnija su svjedočanstva o stanju ljudi Tisuće ranjenih dozivale su preživjele Dubrovčane, koji su se sklonili u nerazrušene tvrđave Revelin i Lazarete, no pomogli bi im samo oni koji su znali da će biti materijalno nagrađeni pa su ranjeni bili prisiljeni piti vlastitu mokraću. Zatim je krenula pljačka – seljaci iz prigradskih naselja nesmiljeno su pustošili Dubrovnik kidajući mrtvima uši i vilice kako bi uzeli naušnice i zlatne zube. Pljačkali su svi, i bogati i siromašni, potpomognuti činjenicom da je nakon smrti kneza i dijela Vlade nastalo potpuno bezvlašće.
Nasreću, neki su plemići uspjeli zadržati prisebnost. Osnovali su Vijeće dvanaestorice koje je donosilo odluke u danima nakon potresa. Jedna je od odluka bila da će svatko tko ode iz Dubrovnika biti kažnjen jer su dužni obnoviti Dubrovnik. Kako bi osigurali grad od pljačkaša ali i od napada Venecije i Turske, platili su 800 ljudi da čuvaju grad. Poznata diplomacija Dubrovniku je i ovoga puta pomogla – Stjepan Gradić, diplomat u Vatikanu, poduzeo je razne akcije da se Dubrovnik obnovi, a njegovi zapisi o obnovi danas se čuvaju u franjevačkom samostanu. Spomen-ploča Gradiću nalazi se na novoizgrađenoj baroknoj katedrali, podignutoj na mjestu stare koja je u potpunosti razorena. Dubrovnik se od potresa dugo i sporo oporavljao, ali više nikada nije ponovio raniji sjaj. Zanimljivo je što su potres osim tvrđava Revelin i Lazarete preživjele i Sponza te crkva sv. Spasa.
Potres na Primorju, pogodio je, uz područje Dubrovnika, i Boku Kotorsku. U osam sati ujutro počelo je slabo podrhtavanje tla da bi kasnije, ponavljajući se svakih nekoliko sekundi u intervalu od 15 do 30 minuta, katastrofalni potres uništio Kotor. Prema prvim zabilježenim izvještajima, stihija je srušila tri četvrtine stambenih zgrada, mnoge crkve i gradske zidine i odnijela 200 ljudskih života. Osim Kotora, razorila je i gotovo sva naselja u Boki.