Knjiga „Tivat kroz stoljeća – mjesto kmetova i gospodara“, autorice Anite Mažibradić, u svega nekoliko mjeseci, doživjela je III. izdanje i to u nakladi Hrvatske bratovštine „Bokeljske mornarice 809 Zagreb“. Promocija ovog vrijednog djela iz prošlosti Tivta, održana je proteklog petka, 26. veljače, u dvorani Tribine Grada Zagreba. Večer je otvorio pjesnik Dražen Zetić, koji je interpretirao svoje pjesme posvećene Boki. Nakon toga, u ime nakladnika, nazočne je pozdravio Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine „Bokeljske mornarice 809 Zagreb“, koji je istakao vrijednost knjige.

Na promociji je govorila i prof. dr. sc. Vanda Babić, koja je nadahnuto istakla: „Ova knjiga koju večeras predstavljamo nosi dašak onoga što Boka jest, što Tivat jest i za što postoje zapisi u Istorijskom arhivu u Kotoru. Publicistički rad i djelovanje gospođe Anite Rajčević Mažibradić nadaleko je poznat prije svega preko njezinih članaka koje je objavljivala, ali i nedavno tiskane monografije o hrvatskom pjevačkom društvu Ljudevit Gaj u Donjoj Lastvi. Njezin rad je hvalevrijedan i važan jer obrađuje podatke iz Istorijskog arhiva u Kotoru koji su svjedoci kako događanja tako i vremena na ovim lijepim, ali pretežito teškim prostorima opterećenim upravo tumačenju povijesti prema vlastitim nahođenjima i istinama. Dakle, činjenica jest ono što svim radovima Anite Mažibradić daje vrijednost pa je tako i s ovom novom knjigom koja će malo koju Tivćanku i Tivćanina, malo kojeg Bokelja ostaviti ravnodušnim. Sasvim je prirodno voljeti svoj kućni prag. Tako je i Tivćanka, gospođa Mažibradić, svojem gradu podarila skicu, nacrt, sliku Tivta od najranijih vremena do danas. Iz istog sam razloga dva puta u kratko vrijeme prevalila pet stotina kilometara i sad treći da s ponosom i radošću govorim o svom rodnom gradu. Obje nas veže ljubav prema Tivtu koji je od nekad plemićkog omiljenog ladanjskog područja izrastao u modensko ljetovalište s obrisima ljetnikovaca i kula koje danas žive kao ljetne pozornice i bivaju prepoznate kao autohtoni izraz grada. S druge strane hrvatski autohtoni tivatski puk je na svoj način gradio Tivat utkajući u njega maslinu, lozu, šipak, rogač; običaje i priče, vjerske obrede i slavlja za Antunovo, Šimundan, Rokov dan ili krsna imena koja svaka autohtona tivatska obitelj ovisno o podrijetlu slavi“.

Adrijan Vuksanović u ime Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore rekao je kako knjiga Anite Mažibradić ima dva značaja.

„Prvi je znanstveni. Znamo da je do sada postojala jedna praznina u povijesnom istraživanju Tivta. Bilo je donekle pokušaja pojedinih da interpretiraju prošlost Tivta sukladno svojim željama i potrebama, međutim to spada u književni domen, a ne znanstveni. Također, znamo da su mnoga mjesta Boke kotorske iscrpno proučavana. Publicisti su pisali o palačama, crkvama, tvrđavama, ali za Tivat je bilo jako malo nadahnuća. Zbog toga ova knjiga ima veliku vrijednost i nije slučajno što večeras promoviramo njeno III. izdanje, iako je od njenog tiskanja prošlo samo nekoliko mjeseci.

„Tivat kroz stoljeća – mjesto kmetova i gospodara“ nosi i identitetski značaj. Pisana je na hrvatskom jeziku. Nakladnik II. izdanja je Općina Tivat. Svjedoci smo da se kvantitativno mala hrvatska zajednica afirmirala i u političkom smislu. Neće Hrvati u Crnoj Gori samo plesati kolo, pjevati klapske pjesme i svirati tamburicu, nego će biti, a već jesmo, i politički subjekt. Sada se na crnogorskom medijskom nebu čuje i hrvatska riječ i pišu se knjige na hrvatskom jeziku, što je dokaz i knjiga koja je pred nama“, rekao je Vuksanović.

Autorica Anita Mažibradić izrazila je zahvalnost Zvonimiru Dekoviću, predsjedniku HNV-a,  koji je ohrabrio na pisanje ove knjige. Također, riječi zahvale uputila je i Ivu Škanati, predsjedniku Hrvatske bratovštine „Bokeljske mornarice 809 Zagreb“, u čijoj nakladi je izišlo zagrebačko izdanje knjige.

Govoreći o Tivtu i djelu koje je podarila svima koji Tivat vole, rekla je: „Kako sam i ja 20 godina bila van Boke, kao što ste vi sada, ne mogu se oteti  svojoj neodoljivoj fascinaciji Bokom i tom čudu prirode, doduše, više čudu prirode, nego izostaloj kreaciji njenih dužnika. Vječno mi žive sjećanja na Tivat, njegove boje i mirisi, očeve priče o dobrim ljudima i ljepoti krajolika: gdje se mimoza i kamelija inate sa snijegom i ledom na suroj planini; gdje se šire mirisi čempresa, bora i slanog mora, pinije i eukaliptusa, masline i naranče, ruzmarina, lovorike, mirte, vrijesa i raskošno procvale žuke, gdje oleandar i agava iz kamena rastu, gdje iz plemićkog kamenog grba plavi cvijet cvjeta, gdje mame raspuknuti šipci, zrele smokve, čudni rogač i maginja, i uz potok na drači preslatka kupina, gdje se čokot loze s maslinom grli, gdje odrina, cvijeće i pižuli i najmanju kuću krase, gdje u mandraću preostale drvene barke pod mjesecom svečano miruju. Boka živi pod promatračem kao more, kao moreuz, kao fjord, kao jezero, kao rijeka, kao litica, ili kao otočić. Čas pod suncem blistava, čas pod oblacima tamna, čas šibana kišom, sumorna, pod jugom nemirna, pod burom bistra i opet suncem ozarena“.

Nakon govora autorice, publici se kratko obratila i pjesnikinja Maja Perfiljeva, čiji stihovi krase knjigu.

Večer je završila kako je i počela, stihovima pjesnika Dražena Zetića, a nakon toga je uslijedio i prigodni domjenak. Događaj je okupio veliki broj ljubitelja Tivta i Boke, kao što su: dr. Lovorka Čoralić, Davor Božinović, nekadašnji ministar obrane u Vladi Republike Hrvatske, inače rođeni Tivćanin; Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, i brojni drugi. Bila je to večer Tivta i Boke u Zagrebu, a među nazočnima čulo se da „sada i Tivat ima svoju knjigu“.