Jučer je u Kotoru obilježen blagdan bl. Ozane. Večernju misu predvodio je  apostolski upravitelj Kotorske biskupije, mons. Rrok Gjonlleshaj, barski nadbiskup.

„Danas slavimo blagdan  bl. Ozane, one koja nije griješila, a koja je činila pokoru. Ona, koja se najmanje možda  trebala moliti, a molila se za sve  nas.  Uvijek kada slavimo neki blagdan, onda smo pozvani slijediti primjer. Nalazimo se tu, u Boki kotorskoj, gdje su tolike crkve, oko 150, a skoro toliko vjernika nema na misama. Zar ne vapimo za  živom Crkvom? Blažena Ozana posvetila se u potpunosti puku, u pokori, molitvi. Ona se zatvorila, da bi mogla Bogu govoriti o nama. Ali, da bi netko mogao govoriti Bogu o ljudima ili ljudima o Bogu, prvo trebamo govoriti Bogu o ljudima i to je činila bl. Ozana. Prvo, govorila je Bogu o nama, jer se molila, a onda i nama preko molitve. Danas nam je teško moliti, biti u crkvi, biti zatvoren u jednom prostoru ili zatvoriti se u našoj nutrini i biti sam s Bogom. Ona je toliko godina bila u toj ćeliji, a danas mi nemamo strpljenja biti u molitvi“ rekao je barski nadbiskup te nas podsjetio da svi moramo imati cilj u životu i znati što želimo: „ I ona je bila čovjek, kao i svaki od nas, ali je imala jasan cilj. Ona je znala što želi u životu. Zato je i uspjela, jer ako čovjek živi bez cilja, znači živi bez Boga. Imala je jasan cilj i zato je živjela s Bogom. Moramo imati jasan cilj, što želimo u našem životu, da bismo mogli živjeti s Bogom. Bez toga ćemo biti daleko od Boga, kao što nam se i dešava“

Istakao je da se danas  kritizira Katolička crkva, svaka propovijed, svaki govor… Zašto? Zato što smo izgubili strpljenje. Izgubili smo kontakt s Bogom. Zaboravljamo važnost molitve i prioritet dajemo drugim stvarima, koje nas neće duhovno ispuniti, a pozvani smo biti vjernici te često tu činjenicu zaboravljamo.

„Upoznajmo sami sebe i recimo -  ja se želim Bogu približiti. Ne možemo biti vjernici, ako nismo u stanju prihvatiti križ. Ne možemo ga slijediti bez križa“ – kazao je barski nadbiskup te nas zapitao kamo idemo,  ako  nemamo svjesnost o značaju vjere, prisutnosti Boga i potrebi da se okrenemo Crkvi, kada je to najpotrebnije.