Gospođo Babić, rođeni ste u Kotoru, živjeli ste i školovali se u Splitu i Zadru (te Zagrebu), živite i radite u Zadru. Kako se na Vas odrazio i odražava duh tih mediteranskih gradova, što baštinite od svake te sredine iznimne kulturne baštine? Preciznije, Tivćanka sam odgojena u Splitu gdje i danas živi moja najuža obitelj. U Zadru sam neprekidno od studentskih dana do danas. To uključuje i cijeli Domovinski rat koji je na prostoru Zadarske županije i u samom gradu bio žestok. Prostor mog rođenja, odrastanja i života povezan je cjelinom Dalmacije kojoj Boka kulturološki gledano i danas pripada. Boka je maslina, klapa, šipak, more, ribanje, pomorstvo, čipka i privrženost Blaženoj Djevici Mariji kojoj se Hrvati na svim svojim autohtonim prostorima posebno stavljaju u zaštitu. Mediteranski duh je samo šira slika izrečenoga, a taj moj Zaljev kako ga volim zvati jest upravo suzvučje kultura i umjetnosti, čaroban prostor koji je malo koga ostavio nedirnutim. Bogata pomorska tradicija satkala je fini plašt od svoje posebnosti i onoga što je bokeljski pomorac donio sa sobom i brižno pohranio na Gospi od Škrpjela ili onoga što je ostavio u salonima svojih palaca. Kada govorim o Boki, onda zapravo govorim o onom najdubljem u sebi, onom utkanom rođenjem, onom što se ne postaje nego se dobije u svom osobnom kodu. Split se nadogradio na bokeljski temelj pa, iako je često nepravedno preskočen, upravo on je imao najviše utjecaja na moj osobni rast i razvoj. Taj splitski dišpet, hajdučko srce, riva, Marjan – sve to je i danas dio mene koji nije umanjen time što svoj radni vijek provodim u Zadru....