Promocija publikacije Ribarski nazivi na Mulu, autora don Stjepa Vukašinovića održana je danas u Pomorskom muzeju Crne Gore. Izdavanje publikacije, koju je sakupio muljanski župnik don Stjepo Vukašinović, rezultat je suradnje Pomorskog muzeja, Kotorske biskupije i Općine Kotor.
Na početku, nazočne je pozdravila te zahvalila na dolasku Maja Uskoković. direktorica Pomorskog muzeja Kotor.
„Dvadeset strana u rukopisu koji je pohranjen u Arhivu Kotorske biskupije prvi je na uvid ustupio Pomorskom muzeju, prije više godina don Anton Belan, tadašnji voditelj Biblioteke Biskupskog ordinarijata u Kotoru. Realizacija ideje da se ova građa obradi i objavi prekinuta je njegovom iznenadnom smrću...“ – kazao je urednik Ilija Mlinarević, koji je istakao don Belanov doprinos, kao i ulogu gospođe Gracijele Čulić, i prijateljstvo s Pomorskim muzejom.
„Odluka da se transkribovanje rukopisa povjeri diplomiranom anglisti i romanisti Jošku Katelanu bila je ispravna, jer su nam njegove smjernice pomogle u daljoj realizaciji projekta. Jedan od razloga za objavljivanje ove knjige jeste očuvanje lokalnog jezika, naročito ribarskih naziva, izreka i toponima. Svjedoci smo da je literatura na lokalnom dijalektu veoma skromna, a sam dijalekt i sve njegove karakteristike tokom vremena se mijenjaju i zaboravljaju. Imajući to u vidu, naša obaveza bila je da na ovaj način pokušamo probuditi interesovanje stručne javnosti za analizu jezika, a laičku javnost da podsjetimo kako su govorili njihovi preci, te kako smo se brzo odrekli važnog dijela našeg identiteta. Ne manje važan razlog da ova knjiga ugleda svjetlost dana jeste njen autor, don Stjepo Vukašinović, koji je bio vrijedni hroničar vremena i prostora u kojem je živio I službovao. Don Stjepo je ovih 20 strana ispisao početkom prošlog vijeka, ne sluteći da će u kratkom vremenskom razdoblju većina obrađenih izraza i toponima biti zaboravljena, da će ribanje i ribari gotovo iščeznuti s Mula, da će more da postane “voda", a drvena barka raritet. Točak marginalizacije lokalnog jezika je davno pokrenut i teško da ga možemo zaustaviti. Iseljavanjima i naseljavanjima jezik se mijenjao do te mjere da je lokalni jezik danas često predmet ismijavanja i karikiranja Na samom početku don Stjepo nas upoznaje sa vrstama i dijelovima ribarske mreže, opremu za ribanje i izrazima koji se koriste tokom ribanja, tj. svim radnjama koje su sastavni dio ribanja sa mrežama. Nakon mreža i ribanja sa mrežama, pažnja je posvećena barkama, kao glavnom prevoznom sredstvu Muljana. Opisane su vrste barki i njeni dijelovi, te oprema koja se u njoj koristi. Sastavni dio ove građe su i ribarske poste u Boki kotorskoj. Don Stjepo je na detaljan način opisao sve poste kojima su se služili Muljani i ostali Bokelji, od Dobrote, Orahovca (Oravca), Šuranja, Puča, Mula, Prčanja, Stoliva, Perasta, Risna, Strpa, Lipca, Morinja, Kostanjice, Lepetana, Lastve, Tivta, Prevlake, Stradiota, Krtola, Krašića, Rosa, Njivica, Meljina, Baošića Bijele. Vrste riba i ostalog živog svijeta bokeljskom podmorju sljedeće je što nam donosi don Stijepo u svojim spisima... Predzadnja tema sa kojom nas autor upoznaje jesu vjetrovi Boke kotorske, da bi zadnje poglavlje bilo uopšteno, dato pod nazivom "Nekoje opće bokeljske. fraze". Na posljednje četiri strane rukopisa nalazi se veliki broj izraza I pojmova koje je autor opravdano smatrao autohtonim za područje Boke, a od kojih je većina zaboravljena u metežu posljednjeg stoljeća“ – istakao je Mlinarević, koji je prisutnima približio sadržaj publikacije.
Don Robert Tonsati, župnik Mula i kancelar Kotorske biskupije je izrazio zadovoljstvo na prilici da se predstavi djelo „ značajno za cjelokupnu našu kulturu, identitet i baštinu“. Don Robert je istakao suradnju Kotorske biskupije i Pomorskog muzeja.
„Znamo da je misija jednoga muzeja prikupljanje, čuvanje, proučavanje i izlaganje predmeta od kulturnog značaja, povijesnog, znanstvenog i umjetničkog značaja. Muzeji su čuvari baštine i oni omogućuju javnosti pristup znanju i razumijevanju prošlosti te promiču obrazovanje i kulturu, potiču dijalog i kritičko razmišljanje te igraju ključnu ulogu u razumijevanju i čuvanju baštine. Upravo u tu misiju uklapa se i izdanje ovog opusculuma, jer zaista je jezik najosjetljiviji dio identiteta i baštine. Vrlo krhko blago, koje se vrlo lako troši, gubi i mijenja, čemu smo svjedoci i o čemu ćemo osvjedočiti kada se zadubite u don Stjepov spis“ – kazao je don Robert.
Don Robert podsjeća da je prošlo 78 godina od don Stjepove smrti, što dovoljno govori kako je zaborav uzeo maha. Don Stjepo je bio župnik Mula 42 godine i kancelar Kotorske biskupije te se, kako don Robert govori, dan njegove smrti poklapa s datumom njegova imenovanja.
Svaki dio barke Muljani su nazvali njezinim zasebnim imenom. Sve je to dio misaonog svijeta i njihovog stvarnog života – ističe don Robert, jer sama ta činjenica govori nam da pamtimo ljude i stvari po imenima, tj. po onom što nam je značajno.
Imamo 20 stranica riječi koje današnji govornici nikada ne koriste, ali nam zorno predočuju kako je jezik krhak, kao što je i naveo don Robert, a „s gubitkom riječi, odnosno jezika, gubi se i ključan dio identiteta“.
Svećenici koji pišu, to rade iz ljubavi te dio njihove duhovne skrbi je bila i briga o kulturi, što smo imali priliku čuti od don Roberta, koji se i sam trudi raditi i educirati nas kada je kulturna baština u pitanju.
Gospodin Mlinarević i don Robert su izrazili zahvalnost gospodinu Stevanu Kordiću na dizajnu, kao i gospodinu Slavku Dabinoviću, koji uvijek da svoj doprinos.
Među prisutnima bili su i kotorski biskup mons. Mladen Vukšić, generalna konzulica RH u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik HNV -a Zvonimir Deković, admiral BM Mirko Vičević, predsjednica Matice hrvatske - Ogranak u Boki Marija Mihaliček, svećenici Kotorske biskupije, kulturni djelatnici...