Predavanje prof. dr. sc. Stanislave Slavice Stojan, predsjednice Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku pod nazivom „Svakodnevnica života u ljetnikovcima Rijeke dubrovačke (15-19-st.)“ održat će se u četvrtak, 10. svibnja, s početkom u 20 sati u Galeriji ljetnikovca Buća u Tivtu.
o predavanju….
Rijeka dubrovačka stekla je mitsko značenje u hrvatskoj kulturi. Svojom iznimnom konfiguracijom i bogatstvom svježe izvorske vode oduvijek je privlačila putnike i putopisce, književnike i pjesnike koji su zvor Omble smatrali izvorom poetskog nadahnuća jednak u svemu onome s grčkog Helikona koji je nadahnjivao grčke klasičare. Njezina svježina i mir rano su ušli u hrvatsku retorsku i pjesničku tradiciju kao antiteza bučnom trgovačkom i gradskom životu. U ljetnim stanovima Rijeke dubrovačke već u petnaestom stoljeću čuli su se glasovi dubrovačkih pjesnika na hrvatskom jeziku, poput Džore Držića ((1461-1501) Šiška Menčetića (1457-1527) U bukoličkom okruženju Rijeke dubrovačke nastao je znakoviti opus starijih hrvatskih latinskih pjesnika poput u Rimu lovorom ovjenčanog pjesnika Ilije Crijevića (1463-1520). U Rijeku dubrovačku je često i rado dolazio Marin Držić (1508-1567) i boravio u blizini izvora Omble, jer je njezin pastoralni svijet donosio smiraj u njegov neuredni, rashodima i oskudicom opterećeni život. Zamišljao je prostor Rijeke dubrovačke kao pozornicu svojih pastirskih igara, a rustikalni prolaznici koje je sretao u neposrednoj blizini graničnog prijelaza Dubrovačke Republike s Otomanskim Carstvom, pretvarali su se u nezgrapne i smiješne protagoniste njegovih drama. Na terasi svoje ljetne vile u Rijeci dubrovačkoj pisao je Ivan Gundulić (1589-1638) svoja književna djela i čitao svoje stihove prijateljima koji su ga tamo posjećivali. U 18. stoljeću Rijeku dubrovačku opjevali su posljednji hrvatski latinisti, a u ljetnom dvoru kompozitora i diplomata Luke Sorkočevića okupljali se najznačajniji intelektualci onog vremena i znameniti gosti iz inozemstva poput Alberta Fortisa. Tradicija ladanjskoga života u Rijeci dubrovačkoj nastavila se, u okviru klasicističke duhovnosti i njezina umjetničkog ukusa, i nakon što je drevna Dubrovačka Republika prestala postojati. U 20. stoljeću ta tradicija nestaje, Jadranska magistrala prekinula je kontakt ljetnikovaca s vodom, nekontrolirani urbanizam Dubrovnika uništio kulturni krajobraz u kojem su ljetnikovci bila smješteni, a najveći broj ljetnikovaca postali su ruine.
o autorici predavanja
Slavica Stojan je znanstvena savjetnica u Zavodu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku i redovni sveučilišni profesor Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Dubrovniku. Objavila je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova i petnaest knjiga.Istražuje stariju hrvatsku književnost i povijest svakodnevice usmjerivši se na komunikaciju fikcije i zbilje odnosno na interakciju književnog diskursa i mikropovijesti. Objavila je petnaest knjiga i stotinjak znanstvenih radova. Član je Društva hrvatskih književnika. Gostujući je profesor na više hrvatskih i inozemnih sveučilišta. Predsjednica je Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku.