Teško je pisati o prijatelju, a ostati potpuno nepristrasan. Međutim, postavlja se pitanje – je li istina sama po sebi pristrasna? Odgovor je jednostavan: nije. Jer riječi nose snagu, one svjedoče i ostavljaju neizbrisiv trag. Kroz višegodišnju saradnju s Božidarom Proročićem, imao sam privilegiju pratiti, čitati i zapisivati, ali i svjedočiti njegovom neumornom radu i borbi za manjebrojne narode. Posebnu pažnju posvetiću njegovom doprinosu Hrvatima u Crnoj Gori, čiji je identitet, kultura i jezik često na udaru zaborava i asimilacije. Proročićeva posvećenost Hrvatima Boke Kotorske prelazi granice klasičnog intresovanja interesovanja – on ne posmatra izdaleka, već djeluje iznutra, sa saosjećanjem i dubokim razumijevanjem. Svaka njegova riječ i svaki napisani red utkali su se epsku priču Hrvata Crne Gore, čiji identitet postaje trajan i opipljiv kroz njegove tekstove.

Njegov intelekt i duh, koji sa lakoćom povezuju ljude omogućava mu da prepozna suštinu vrijednosti koje mnogima promiču. Proročićeva riječ nije samo podsjećanje na prošlost, već i poziv na očuvanje nasljeđa, stvaranje snažnih stubova između zajednica, i budno čuvanje jezika i kulture. U tekstovima, govorima i autorskim djelima koje je do sada objavio, zabilježene su misli, vizije i nade za buduće generacije, koje kroz njegova djela dobijaju temelje na kojima će se graditi dalje. Proročić je mnogo više od književnika i publicista – on je aktivni učesnik u očuvanju kulture. Njegovo prisustvo i djelovanje svijetli su primjer nesebične borbe dok njegove bilježnice, knjige i govori ostaju trajni spomenici njegovoj ljubavi prema narodima koje neumorno brani. Kroz ovaj esej, prikazaću tek djelić onoga što je Božidar Proročić ostvario za Hrvate u Crnoj Gori. To su njegovi lični citati sa izraženom snagom intelektualca. Ovo su riječi Božidara Proročića – riječi koje stoje čvrsto poput drevnih bokeljskih zvonika, podsjećajući nas da svaka zajednica, bez obzira na brojnost, ima pravo na svoj glas, kulturu i pripadnost.

O HRVATSKOM IDENTITETU:

Biti Hrvat u Boki nije samo nasljeđe krvi, već zavjet duše, čuvanje baštine koja se proteže kroz vjekove i miluje talase Jadrana.

Identitet Hrvata u Crnoj Gori je vječno sidro u moru istorije — nepokolebljivi pred vjetrovima zaborava a plovani prema svjetlosti budućnosti.

Vaši korijeni su duboko ukopani u kamen Boke a vaše grane šire se širom Mediterana. Hrvatstvo ovđe ne poznaje granice; ono je duh, jezik i pjesma koja se prenosi iz generacije u generaciju.

Biti Hrvat u Crnoj Gori znači nositi sa sobom teret i ponos vremena, ispisivati stranice istorije kulturnim perom, urezivati imena predaka u pamćenje svakog novog jutra.

Hrvatstvo u Boki je više od etničke pripadnosti; to je istorija koja diše kroz svaku kamenu palatu, kroz svaki starodrevni zvonik. To je vaša tiha, ali snažna prisutnost.

Vi ste mostovi između kamenih gradova i plavih obala. Vaš identitet nije samo ono što jeste, već ono što ostavljate u nasljeđe — knjige, pjesme, misli.

Identitet Hrvata Crne Gore gradi se na temelju kulturne postojanosti i nesalomive volje da se očuva ono što je prošlost oblikovala, a budućnost još više utvrdila.

O HRVATSKIM PISCIMA:

Viktor Vida

Vida je pjesnik tihe tuge i trajne nostalgije. Njegove riječi su ogledalo bola i ljepote iskorijenjenog života, ispisane u potrazi za izgubljenim identitetom. U svakom stihu Vida pretače osjećaj pripadnosti i čežnje, dajući glas onima koji su zauvijek ostali vezani za domovinu, čak i kada ih je život od nje udaljio.

Ivan Antun Nenadić

Nenadić je glas koji odjekuje kroz stoljeća, tragajući za istinom i ljepotom u svakom slovu. Njegov jezik je kao rijeka – umirujuća, ali moćna, noseći povijest Hrvata kroz vjekove. Kroz njegove riječi ogleda se ne samo estetska vrijednost, već i trajna borba za očuvanje kulturne svijesti i identiteta.

Vjenceslav Čižek

Čižek je pisao o Hrvatu kao čovjeku u potrazi za suštinom postojanja. Njegov pogled bio je usmjeren ka nebu, ali noge su mu čvrsto stajale na tlu, poput korijena drveta. U njegovim djelima prepoznajemo snagu skromnosti i dubinu koja svaku riječ čini nosiocem istinske ljudske borbe i nade.

Miroslav Krleža

Krleža je bio glas razuma u vremenu ludila, pisac koji je kritikom stvorio ogledalo u kojem se ogleda naša (hrvatska) nesavršena stvarnost. Njegova je riječ bila oružje protiv svake obmane, a kroz svaku rečenicu progovarao je um, bistar i neustrašiv. Kroz svaki njegov tekst, prolazi istina koja ne poznaje kompromis i koja nas podsjeća na snagu misli.

Antun Gustav Matoš

Matoš je pjevao o domovini kao da je ona ljubavnik kojemu se uvijek vraćamo, čak i kada nas razočara. Svaka njegova riječ nosi patnju izgubljene domovine, ali i neugasivu nadu u njenu obnovu. U njegovim stihovima prepoznajemo snagu koja gradi mostove između sjećanja i budućnosti.

Tin Ujević

Ujević je bio pjesnik vječnih lutanja, ali je svaki njegov korak u tami donosio svjetlost spoznaje. Njegova poezija nije tek zapis emocija, već duboka meditacija o biti života, ljubavi i samoće. Svaki stih nosi unutrašnju borbu, traganje i mirenje sa sudbinom koja ga je oblikovala kao čovjeka i pjesnika.

Jure Kaštelan

Kaštelan je bio pjesnik mora i kamena, dva elementa koja su oblikovala ne samo njegove stihove, već i njegovu dušu. Svaka njegova pjesma nosi teret prošlih vjekova, ali i jutro nade koja dolazi s novim talasom. U Kaštelanovom svijetu, priroda i prošlost postaju jedno, svjedočeći o postojanosti hrvatskog identiteta.

Antun-Branko Šimić

Šimić je u svojim stihovima zapečatio čovjekovu težnju ka nebu, istovremeno svjestan da je zemlja naš stalni suputnik. Njegova poezija ne teži samo visinama, već traži smisao u svakom otkucaju prolaznog trenutka. Svaka riječ prožeta je filozofskom dubinom koja poziva na razmišljanje o našoj prolaznosti.

Maro Dragović

Dragović je bio pjesnik koji je pronalazio snagu u tišini, đe su misli poput talasa, uvijek prisutne, uvijek u pokretu. U XVI vijeku, ime hrvatsko spominje se u njegovim stihovima kao svjetionik identiteta, čvrsto utkanog u kulturni pejzaž Boke. Njegovi stihovi plove kroz vrijeme, ostavljajući tragove kao brodovi na moru, neizbrisivi i vječni. U svakoj riječi, Dragović je ispisivao ne samo ljepotu svijeta oko sebe, već i svijest o hrvatskom imenu, čuvajući ga od zaborava kroz vjekove.

Dragutin Tadijanović

Tadijanović je bio pjesnik prirode i ljudske tišine, svaka njegova pjesma osvjetljavala je svijet u svojoj najčišćoj formi. U njegovim stihovima nalazimo mir, onaj spokoj koji dolazi samo kada se čovjek sjedini sa prirodom i svojim unutrašnjim ja. Tadijanovićev svijet je jednostavan, ali prožet mudrošću koja nas podsjeća na suštinu postojanja.

Marin Čaveliš

Čaveliš je pjesnik u čijim stihovima pulsira srce Boke; njegovo pero spaja jadranske obale sa dušom naroda, dok svaka riječ čuva djelić hrvatske prošlosti u trenucima sadašnjosti. Njegova poezija je poput pjesme mora koja odzvanja vjekovima, podsjećajući nas na snagu identiteta i povezanosti s prirodom.

Luka Brajnović

Brajnovićev duh i riječi su čvrsto utkane u kulturni pejzaž Crne Gore, kao nepokolebljiv temelj mosta koji povezuje prošlost i budućnost hrvatskog identiteta. Njegovo djelo nije samo literarno nasljeđe, već i podsjetnik na važnost trajne veze između zemlje i duše jednog naroda.

Vanda Babić

Babićeva je književni glas autentičnosti; njezina riječ rezonira s dušom Hrvata Crne Gore, čineći njezinu literaturu svjetionikom u kojem se ogleda ljubav prema narodu i kulturnom identitetu. Svaka njena rečenica zrači poštovanjem prema baštini, kao i odgovornošću prema budućim generacijama kojima predaje kulturno nasljeđe sa ljubavlju i vjerom.

CITATI O HRVATSKOM JEZIKU:

Hrvatski jezik je kamen iz kojeg se kleše hravtska istorija a svaka riječ je udarac čekića koji ga oblikuje za budućnost.

U hrvatskom jeziku živi glas predaka, svaka njegova rečenica nosi vjekove borbe, ljubavi i vjere.

Hrvatski jezik je vaše najsnažnije oružje – njime se branite od zaborava i njime osvajate buduće generacije.

Svaka riječ na hrvatskom jeziku je poput lista na stablu života; ona je dokaz postojanja, otporna na vrijeme a puna snage i smisla.

U ljepoti hrvatskog jezika krije se neizgovorena istina – da ste kroz jezik postali narod a kroz riječi vječno ostajete slobodni.

CITATI O HRVATSKOJ ISTORIJI:

Hrvatska istorija nije samo zapis bitaka i granica; ona je priča o duhovnoj snazi naroda koji je uvijek iznova ustajao, jači nakon svakog pada.

U srcu hrvatske istorije kuca rasplamsana vatra slobode, koja je gorjela kroz vjekove, uprkos vjetrovima što su je pokušali ugasiti.

Hrvatska istorija je tkanje satkano od nebrojenih niti hrabrosti i ponosa, svaka nit predstavlja jednog čovjeka, jednu porodicu, jedan narod – nepokoren i vječan.

Prolaze carstva i mijenjaju se granice, ali hrvatska istorija ostaje urezana u kamenima vaših gradova i u dušama onih koji njome dišu.

CITATI O HRVATIMA CRNE GORE I HRVATSKE:

Adrijan Vuksanović

Vuksanović je glas koji svjedoči lojalnosti Hrvata u Crnoj Gori prema vrijednostima koje nadilaze brojke; u njemu živi snaga manjine koja svojim djelovanjem oblikuje dostojanstvo zajednice. Njegove riječi i djela podsjećaju da identitet nije samo pitanje pripadnosti, već aktivnog učestvovanja u očuvanju tradicije i kulture koja se prenosi generacijama. Vuksanović svojim zalaganjem gradi temelje na kojima se identitet hrvatske zajednice trajno učvršćuje.

Zvonimir Deković

Deković spaja nasljeđe predaka sa vizijom budućnosti, čuvajući identitet koji odolijeva prolaznosti vremena. Njegova misija nije samo očuvanje, već stvaranje prostora đe svaka knjiga svjedoči o postojanosti identiteta. U Dekoviću, hrvatska zajednica ima lidera koji razumije važnost kulturnog kontinuiteta, dok neumorno radi na tome da bogata baština Hrvata u Boki Kotorskoj ostane svijetao primjer budućim naraštajima.

Dijana Milošević

Miloševićeva je čuvar kulturnog nasljeđa Hrvata u Boki, njezina antologija poetska je zbirka koja osnažuje i nadahnjuje buduće generacije, uvodeći ih u svijet riječi koje pamte i dišu. Njen istraživački rad nadilazi okvire književnosti, pretvarajući poeziju u most između prošlih i sadašnjih generacija i podsjećajući da hrvatski identitet u Crnoj Gori živi kroz svaku izrečenu riječ i svaki zapisani stih.

Miloš Milošević

On je bio tihi, ali snažan čuvar hrvatske povijesti u Crnoj Gori. U svakom njegovom djelu osjeti se mudrost predaka a njegova posvećenost kulturnoj baštini osvjetljava put mladima. Milošević je primjer predanosti u očuvanju onoga što su preci izgradili, te svojim radom utjelovljuje duh zajednice koja se uvijek nanovo potvrđuje kroz kulturu, vjeru i tradiciju. Njegova ostavština svijetli kao inspiracija i zalog budućnosti Hrvata u Boki.

Mirko Vičević

Mirko Vičević nije samo bivši vaterpolista, već istinski ambasador sporta i simbol upornosti i predanosti. Njegovi uspjesi u bazenu, od olimpijskog zlata do svjetskih i evropskih titula, svjedoče o talentu i disciplini, dok njegova posvećenost trenerskom radu prenosi duh pobjednika na nove generacije. Vičević ostaje svijetla figura koja povezuje ponos Kotorana sa najboljim tradicijama crnogorskog i hrvatskog sporta.

Mijo Marić

Mijo Marić, na čelu Hrvatske matice iseljenika, personifikuje snagu veze između matice i hrvatskog iseljeništva. Njegova misija nadilazi granice i godine, jer matica pod njegovim vođstvom nije samo spona između domovine i svijeta već i utočište u kojem svaki Hrvat može naći osjećaj pripadnosti i podrške. Kroz njegove napore, održava se živi most sa hrvatskom dijasporom a taj most nije samo infrastruktura, već i odraz zajedničkog identiteta koji povezuje sve Hrvate bez obzira đe se nalazili.

Andro Krstulović Opara

Andro Krstulović Opara, predsjednik Odbora za spoljnu politiku, razumije da spoljna politika nije samo diplomatska strategija, već i prilika za učvršćivanje odnosa sa hrvatskom dijasporom. Njegova vizija prepoznaje važnost iseljenika kao kulturnih i ekonomskih ambasadora Hrvatske. Opara svojom predanošću pokazuje da, gradeći mostove sa Hrvatima izvan domovine, jačaju vlastitu poziciju i identitet u svijetu.

Vesna Bedeković

Vesna Bedeković, kroz svoju ulogu predsjednice Odbora za obrazovanje, nauku i kulturu, posvetila se očuvanju hrvatske baštine i obrazovanja. Za Bedeković, obrazovanje i kultura nisu samo stubovi identiteta, već i najčvršći oslonac za očuvanje hrvatske zajednice. Njeni napori usmjereni su ka jačanju veza među Hrvatima širom svijeta kroz edukativne i kulturne programe, gradeći mostove ka svim Hrvatima.

Zvonko Milas

Zvonko Milas, kao državni sekretar Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, vidi iseljeništvo kao prirodnu i neraskidivu ekstenziju Hrvatske. U njegovom djelovanju, dijaspora je više od bilo koje statistike – ona je duhovno bogatstvo i važan dio hrvatske zajednice. Milas radi na tome da svaki Hrvat, đe god se nalazio, osjeti povezanost sa domovinom i sigurnost da će uvijek imati podršku zajednice kojoj pripada.

Veselko Grubišić

Veselko Grubišić, ambasador Hrvatske u Crnoj Gori, nosi misiju povezivanja Hrvata u Crnoj Gori sa domovinom, svjestan koliko je važno očuvanje identiteta u inostranstvu. Grubišić razumije da kulturna baština Hrvata u Crnoj Gori nije samo istorijsko naslijeđe već i aktivna snaga koja oblikuje sadašnjost. Njegova predanost jačanju veza i osiguravanju ravnopravnosti Hrvata u Crnoj Gori primjer je istinske diplomatske posvećenosti.

Jasminka Lončarević

Jasminka Lončarević, kao generalna konzulica Hrvatske u Crnoj Gori, svojim predanim radom i vizijom postala je most koji povezuje Hrvate Boke sa matičnom zemljom. Njena posvećenost ne ogleda se samo u diplomatskim obavezama, već i u obnovi kulturno-istorijske baštine i podršci zajednici koja čuva hrvatski identitet kroz vijekove. Lončarević je dokaz da diplomatija može biti ne samo služba, već i istinsko služenje narodu.

Zdravka Bušić

Zdravka Bušić, predsjednica Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predano radi na očuvanju hrvatske dijaspore kao živog dijela nacionalnog bića. Njena vizija nadilazi vrijeme, prostore i  granice, prepoznajući Hrvate izvan domovine kao dragocjene čuvare tradicije, jezika i kulture. Bušić u svakom iseljeniku vidi nastavak hrvatske istorije i vitalan doprinos hrvatskoj zajednici, stvarajući temelje na kojima se gradi trajna i jaka veza sa iseljeništvom.

Piše: Veljko ĐUKANOVIĆ, profesor književnosti