In memoriam: Lidija Laforest

Time to read
2 minutes
Read so far

Srijeda, 01. veljače 2017. - 9:33
Autor: 

Nedavno je u Zagrebu preminula Lidija Laforest, dizajnerica, slikarica, grafičarka, fotografkinja, Novljanka…Na vijest o njezinoj smrti  pokrenulo se sjećanje na obitelj koja je ostavila neizbrisiv trag u Novome, a grad još nije  odao priznanje Laforestima niti iskoristio mogućnost da njihovu prebogatu zaostavštinu, oko 15 tisuća negativa, pretoči u novu utemeljenu priču o  Novom kao gradu umjetnosti.

Lidija Laforest bila je unuka  Franza Thiarda de Laforesta, fotografa koga je profesionalni i životni put vodio od grada do grada duž obale Jadrana dok se krajem 19. stoljeća nije nastanio u Kotoru. Njegov sin Feliks, odabrao je međutim da živi u Herceg Novom u kome je 1926. godine rođena Lidija Laforest, kasnije Čukvas.

Njezin put likovne umjetnice, govorila je,  počeo je  u Herceg Novom, a 1945. je školovanje nastavila u Zagrebu. Upisala je i završila  Obrtnu školu, današnju Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn,  slikarsko-grafički odsjek, a onda se za upis na Akademiju pripremala u Krizmanovoj  privatnoj školi. Diplomirala je 1955. na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Zagrebu, a kasnije stekla i zvanje majstora fotografije.  Bila je članica  ULUPUH-a od kada je završila  Akademiju. U Novome,  je nakon očeve smrti,  u jednom periodu vodila i obiteljsku fotografsku radnju. Sa Stevom Lepetićem priredila je i dizajnirala  prvi prospekt u koloru za hercegnovsku Turističku organizaciju, a radila je i za Turističku organizaciju  Crne Gore. Zanimljivo je da Lidija uglavnom nije samostalno izlagala. Skromno je objašnjavala da je  „Stvaralačka igra i sudjelovanje na skupnim izložbama u dovoljnoj  mjeri ispunjavaju“. U razgovoru s Ivanom Mance ovako je definirala znčaj umjetnosti : „Za mene je umjetnost bila potreba mojeg bića, a ako me pitate na široj društvenoj razini zašto nam je umjetnost bitna – zato što nas oplemenjuje.“

Povodom retrospektivne izložbe Lidije Laforest priređene 2013. u zagrebačkoj galeriji  „Karas“ Ana Abramović zapisala je: „Njen opus sadržava grafike, crteže, fotografije, kao i primjenjena dizajnerska rješenja, na primjer, serija turističkih brošura i letaka za Boku Kotorsku, a svi radovi u dugogodišnjoj umjetničkoj i dizajnerskoj karijeri jednako oduševljavaju svojim jednostavnim stilom, djetinjim senzibilitetom i nenametljivim humorom u vizualnim rješenjima. Još važnije, čak i letimičan pogled na radove ostavlja dubok dojam upravo zbog profesionalnog svjetonazora kojim je sretno pomirila umjetničku profesiju i potrebu društva za dizajnom i vizualnim identitetom. Njena ležerna sigurnost u vlastitu zadaću otvara nam prostor za suvremeno promišljanje umjetnosti i umjetničkog obrazovanja.“

Priču o Lidiji Laforest zapisao je i Lazar Seferović u  knjizi „Znamenite Novljanke“.

Sjetiti se valja i Lidijinoga oca, Feliksa Laforesta,  koji  je za života u Novome izgradio atelje Laforest, koji i danas stoji na adresa Jova Dabovića 8 i vilu Laforest u kojoj  radi gradska Turistička organizacija

Ove i nekretnine koje je Feliks kupio od novske obitelji Prnjat  u Njegoševoj, oduzete su obitelji Laforest nakon Drugog svjetskog rata. Za Feliksovog života vraćen im je atelje, a poslije njegove smrti,  i vila koju je Lidija potom prodala pa je tu svoj prostor od 1978. godine našla i gradska TO.

Odavno u Novom živi, na žalost još  samo ideja,  da se  osnuje spomen studio „Laforest“ u znak sjećanja  na ovu značajnu porodicu  ali i kao mjesto na kome bi bile sabrane fotograafije koje su svojevrsna  gradska povijest u slikama koju  nikako ne bismo smjeli izgubiti niti zaboraviti.  Naravno stari Atelje bi  trebalo obnoviti i opremiti a za uzvrat bi grad sa Laforestovom zbirkom  dobio trajnu vrijednost i bio mjesto za vremeplov kroz Novi u fotografijama.

Podsjećamo i na svjedočenje Steva Lepetića o tome kako je radio atelje Laforest.

-Atelje je bio opremljen najboljom foto tehnikom i opremom za to predratno vrijeme u Crnoj Gori. – Njegov atelje je bio kao da ste negdje u Zagrebu ili Beogradu. Tada su ateljei bili sa staklima na jednom zidu, jer po danu nije bilo struje. Laforest je u Herceg-Novom imao foto-radnju, drogeriju i atelje. To je bila prava fabrika. Mnogo se radilo, bilo nas je uvijek dva do tri šegrta i tri, četiri fotografska pomoćnika. Učiti zanat i raditi u to vrijeme kod Laforesta značilo je biti u središtu vrhunskog poznavanja fotografskog zanata. Laforest je prvi nabavio blic i foto-aparat „Lajku“ prema kome smo svi imali podozrenja zbog njegove male veličine. Tako izgleda prihvatanje svega novog…

Posljednji ispraćaj će biti sutra u 12.55 u krematoriju na Mirogoju, a posmrtni ostaci bit će naknadno pokopani u Kotoru, na gradskom groblju u Škaljarima.