Još od prapovijesti čovjek pokušava zabilježiti trenutak, njemu značajan i vrijedan pamćenja. Još od prapovijesti čovjek pokušava za sobom ostaviti trag, koji će iduće generacije upoznati s prošlim vremenima. Praljudi su svoje tragove ostavljali crtajući na zidovima pećina, u Egiptu na papirusima i unutrašnjosti grobnica, Grci su tragove svoje civilizacije ostavljali u vidu veličanstvenih hramova i izvanrednih skulptura. U epohama koje su uslijedile u novoj eri čovjek je tražio različite vidove svog izražavanja, ali najvjerniji prikaz stvarnosti ostvaren je na platnima umjetničkih slika.
Na svojim slikama umjetnici su vješto prikazivali stvarnost, povijesne događaje, brojne ličnosti, kako one bitne za našu povijest tako i one iz svakodnevnog života, ali i momente ljepote, raskoši i trivijalnog života. Vrijeme je prolazilo, stilovi su se mijenjali, teme su se smjenjivale, ukratko: svaki novi pravac nosio je sa sobom određene novitete. U jednom trenutku umjetniku više ne biva dovoljno promjena perspektive, boje ili svjetlosti već traga za nečim više. Pokušava usavršiti tehnologiju koja će dovesti do pojave neke nove grane umjetnosti. Od XV. stoljeća pojavom camera obscure počinje i sami razvoj fotografije, koji je usavršen u XIX, stoljeću kada je nastao i prvi aparat za fotografiranje.
Pojavom fotografije slikarstvo pada u drugi plan, jer tehnološki razvitak sa sobom donosi i neke tehničke olakšice. Fotografija je vjernije prikazivala spoljni svijet, i s jednim klikom, odgovarajućim uglom čovjek je mogao zabilježiti trenutke mnogo brže i lakše, ali i preciznije i vjerodostojnije nego slika. Fotograf je mogao mnogo vjernije i pristupačnije zabilježiti neke trenutke koji se nisu imali priliku ponoviti.
Upravo tako, bilježeći neponovljive trenutke, 1961. godine u Tivtu se osniva Foto kino i video klub “Mladost”, koji je predstavljao spoj ljudi kreativnog duha, razdvojenih generacijskim jazom, ali spojeni kreativnom energijom i snagom sa kojom kreću u avanturu, avanturu koja za krajnji cilj ima ostavljanje tragova, i očuvanje uspomena na trenutke koji se nikada više neće dogoditi. Ideju o osnivanju foto amatera pokrenuo je Anton Matković, a prvi foto amateri bili su Đuro Matković, Anđelko Stjepčević, Roko Stjepčević i Kiko Tomičić koji su nastavili rad u klubu. Od 1970. godine klub je proširio djelatnost i na amaterski film. Od samog osnivanja, a i danas, članovi Foto kino i video kluba “Mladost” uspješno su bilježili društvena, kulturna, sportska i privredna događanja u Tivtu. Upravo se ovom klubu možemo zahvaliti na zabilježavanju događaja, koji su bili od neprocjenjivog značaja za povijest grada. Pored gradskih događaja, na njihovim fotografijama možemo vidjeti i promjene u našem gradu, neke nastale uslijed zuba vremena, a neke tehnološkim napretkom. Na njihovim fotografijama možemo vidjeti znamenitosti Tivta: ribare, barke, mreže, konope, mula i mandraće, ali i lokalne ljude i događaje, fešte i maškarade. Premda bliski bokeškoj tradiciji, idu u korak s vremenom te ima zabilježenih trenutaka modernog života i suvremenog čovjeka, fotografirajući i pričajući neku modernu priču. Na preko 95 klupskih, međuklupskih, republičkih i saveznih izložbi umjetničke fotografije sudjelovalo je preko 50 članova kluba osvajajući veliki broj nagrada i stjecajući odgovarajuća zvanja u umjetničkoj fotografiji. Sudjelovanje na brojnim izložbama i festivalima na području bivše Jugoslavije, a i šire, donijelo je klubu brojna priznanja i nagrade čime se Foto kino i video klub “Mladost” svrstao među najuspješnije u Crnoj Gori i među najcjenjenije u SFRJ. Predsjednici kluba bili su Anđelko Stjepčević, Vicko Matković, Đurica Nikolić, Kiko Tomičić i Anton Marković.
Članovi kluba su kroz fotografiju uspješno prikazali stvarnost uhvaćenu u jednom posebnom trenutku: nebeska prostranstva, plavetnilo mora, ali i lica ljudi koji zaista jesu neponovljivi trenuci koji se odigravaju samo u jednom, a već u drugom trenutku prestaju i nikada se više ne ponavljaju. Bilježeći trenutke radosti i tuge, fotografija uspijeva da iste ove emocije prenese promatraču i godinama kasnije pomogne mu osjetiti propušteni događaj.
Kroz objektiv bilježili su tragove života, koje ostavljaju ljudi, vrijeme ali i priroda: sunce, sol, valovi i bure, koji su sastavni dio našeg života. Među tim tragovima, autorima je “pobjegla” i poneka misao, namjerno ili slučajno ostavljena je poneka mudra poruka, koju će neke kasnije generacije pročitati tu “između redova”…
Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić