U četvrtak, 11. 7. 2019. godine na sceni Atrija Buća premijerno je izveden rimejk predstave “Bokeški D-mol”. Predstava čiju režiju potpisuje Milan Karadžić, a tekst Stevan Koprivica je jedna od najgledanijih predstava crnogorske produkcije ikada. Ovu bezvremenu priču o ljubavi vidjelo je desetine tisuća gledatelja, kako u zemlji, tako i u inozemstvu, a dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, kako za njene protagoniste, tako i za kostime, glumu, režiju, scenarij…

Ova antiratna ljubavna priča prati zaljubljivanje između mlade Bokeljke Katarine i francuskog oficira Renea, smještena u Perastu početkom 19. stoljeća. Kako su se promjene odigrale u glumačkoj postavi, tako su se odigrale i u scenografiji: režiser predstavu premješta s Velike ljetne scene na malu; u kompleksu srednjovjekovnog ljetnikovca Buća, u intimnijoj i prijatnijoj atmosferi. Možda je i baš ovaj ambijent ljetnikovca Buća, koji je bio karakterističan za Boku, doprinio da se bolje prikaže bokeška tradicija i mentalitet, ali i da se stekne veća bliskost s publikom, koja se dvadeset godina smijala i plakala zajedno s glumcima u ovoj predstavi. Kroz predstavu se prepliću obiteljske vrijednosti: strogoća roditelja, ljubav, briga, ali i nemoć da se utječe na volju djeteta, a kasnije i kaznu koja slijedi zbog zabranjene ljubavi; univerzalna priča o ljubavi koja ne poznaje granice, ne priznaje razlike i ne mari za oštre osude kako najbližih tako i okoline; progovara i o izborima koje pravimo kao i o slobodi pojedinaca (žene) koji je bio nečuven za to doba.

Ova predstava je prvi put premijerno odigrana 8. 4. 2000. godine kao prva kazališna produkcija tivatskog Centra za kulturu. 2013. godine je obnovljena i bez pretjerivanja se govorilo da je ovu predstavu proslavila- Milena Dravić. Samim tim neizbježno je poređenje stare glumačke postave i novih lica koji su zaigrali u novom Bokeškom D-molu. Predstava ima drugačiju, novu, možda čak i zavodljiviju atmosferu, ali njena srž je ostala ista.  Pred glumcima je predstojao odgovoran glumački zadatak, ali i očekivanja kako tivatske tako i ostale kazališne publike, koja je svake godine tražila kartu više za igranje ove predstave. Glumci, koji su igrali i u ovoj i prethodnim postavkama, odlično su prihvatili novu energiju glumaca koji prvi put igraju te slobodno  možemo govoriti o suglasju ritmova, emocije i igre osvježene glumačke postave. Mladen Nelević u ulozi Iva Šparovića, kao i uvijek je prenio veličanstvenu energiju i emociju;  Dubravka Drakić je u ulozi stroge majke Marije Šparović unijela posebnu oštrinu i strogoću kakvu posjeduju primorke, ali i jedinstveno igranje prožeto specifičnim emocijama, koje su publiku dovele do suza. Uvid u Katarinin emotivni svijet jasno i precizno odigrala je Jelena Đukić, dok su pažnju skrenuli posebno talentirani glumci mlađe generacije: Senka koju igra Marija Đurić, čije je igranje bilo prirodno, uvjerljivo i komično; navela je publiku da se zaplače od smijeha i nagradi je gromoglasnim pljeskom; i uloga Ežena Volanta francuskog oficira, kojeg igra Omar Bajramspahić, od čije se siline i moćnog igranja na tren zaboravilo da je sve to gluma. Igra cjelokupne glumačke postave kretala se u realističkom smjeru, i svakako treba pohvaliti njihovu igru koja je uravnotežena i odiše zrelim scenskim pokretom i gestom.

Bitno je napomenuti da su glumci bili suočeni sa izazovom kako od usporedbe s prethoddnim igranjima, tako i sa zahtjevnim kazališnim komadom u kojem se sve našlo pred vama: duhovno i tjelesno; privatno i javno; osobno i društveno. Radnja je istovremeno i komična i dramatična dok su njen akteri autentični, posebni.

I na kraju predstava „Bokeški D-mol“ tivatskog Centra za Kulturu traži potpuni odaziv publike, kojoj joj je ista i pružila, te su naredna igranja već rasprodata, i samim tim najavljena još dva nova planirana za 31. 8. i 1. 9. 2019. godine.

 Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić

Foto: arhiva Centra za kulturu i Duško Miljanić