JU Pomorski muzej Crne Gore Kotor obavještava javnost da je izašao iz tiska Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru LXIV.-LXV.

Zbog epidemiološke situacije neće se organizirati promocija u ovoj godini, ista je predviđena za 2021. godinu.

Pozivaju se svi zainteresirani sugrađani i prijatelji da dođu i preuzmu Godišnjak i kalendar.

Predstavljanje Godišnjaka Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor broj 64-65/2020

U osvit 20. vijeka nestajanjem brodova na jedra javila se potreba za većim proučavanjem pomorske prošlosti, bogate pomorske baštine koja je ostala kao ostavština velike pomorske aktivnosti tokom prethodnih stoljeća. Već tada u krugovima Bokeljske mornarice rodile su se ideje za prikupljanjem predmeta vezanih za to ogromno pomorsko nasljeđe nastalo kroz vjekove. To je bio povod za početak realizacije ustanovljenja jednog Muzeja u Kotoru. Propašću jedrenjaka duge plovidbe zatvorilo se jedno poglavlje pomorstva koje je vjekovima donosilo prosperitet stanovnicima naše obale. Trebalo je odati veliku počast moru, pomorstvu i pomorskoj privredi zaslužnima za stvaranje bogatog kulturnog nasljeđa Boke Kotorske. More je kroz stotine i hiljade godina igralo odlučnu ulogu u istoriji čovječanstva i krojilo sudbinu naroda i država, dajući im  snagu i moć, veličinu i sjaj. Ono je omogućilo izmjenu materijalnih i duhovnih dobara i od vajkada bilo vrelo napretka, kulture, civilizacije, blagostanja i vizije u sigurnu budućnost.

Nakon Drugog svjetskog rata, od 1952. godine kao događaj od posebnog značaja za kulturnu i pomorsku baštinu Boke Kotorske i Crnogorskog primorja bilo je otvaranje novoformiranog Pomorskog muzeja u Kotoru koji je od samog početka aktivnog rada započeo sa štampanjem zbornika radova pod imenom „Godišnjak“. Intencije su bile da se stvori publikacija koja će u kontinuitetu osvjetljavati materijalno i nematerijalno kulturno i pomorsko nasljeđe istočno jadranske obale.

Zbornik radova pod imenom Godišnjak Pomorskog muzeja Kotor, nastao je kao plod težnje za jednom naučnom,  periodičnom edicijom, koja će se baviti proučavanjem bogatog pomorskog i kulturnog nasljeđa Boke Kotorske i Crnogorskog primorja. Tadašnja je zamisao bila, da se s novim poletom nastave istraživanja bogatih arhivskih fondova kako bi se ukazalo na značaj slavne pomorske prošlosti ovoga kraja i kako bi ova buduća publikacija dobila svoje zasluženo mjesto u pomorskoj istoriografiji tadašnje države. Zadatak ove publikacije bio je da iz broja u broj objavljuje radove renomiranih istraživača kulturne i pomorske prošlosti Boke. Ubijeđeni smo da je ovaj Zbornik do danas uspješno obavljao svoju zadaću.

Godišnjak Pomorskog muzeja je zamišljen kao edicija sa puno većim ambicijama od ranijih publikacija slične tematike u proučavanju pomorske istorije Boke Kotorske, bazirajući se na izvornom arhivskom materijalu i prezentirajući ga kako naučnoj javnosti tako i široj zainteresovanoj čitalačkoj publici. Na taj način, namjera je bila dati mu fizionomiju naučno usmjerene periodične publikacije. Iz broja u broj od samog početka do današnjih dana, u Godišnjaku se uočava organizovan i sistematičan pristup redakcije pomorskoj problematici.

Zadatak Redakcije bio je tada, a takođe i sada, da doprinese razvoju pomorskih znanja, njegujući pomorsku misao u borbi za aktivniju i svestraniju jadransku orijentaciju građana države Crne Gore. Cilj Redakcije je da ova publikacija ustraje u tom smjeru, kako bi se očuvala vezanost s morem i pomorskom baštinom i dobila toliko potrebna i tražena naučna sinteza istorije pomorstva Boke Kotorske. U tome se postižu zadovoljavajući rezultati od prvog broja ove serijske publikacije.

Godišnjak Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru je kao stručna serijska publikacija napravio najveći pomak u proučavanju istorije pomorstva i imao najveću zaslugu za promociju pomorskog i kulturnog nasljeđa Boke Kotorske i Crne Gore u svojih 68 godina prisutnosti u sferi istraživačke djelatnosti. Nadamo se, da će generacije koje nastupaju popuniti praznine u istraživanju naše pomorske baštine kako bi se zatvorila konstrukcija stoljetnih napora u rasvjetljivanju i prezentiranju javnosti pomenute tematike.

Svojim izvornim naučnim radovima bio je značajan promoter nadaleko slavne pomorske prošlosti Boke Kotorske i ostaće kao svojevrstan spomenik pomorske i kulturne baštine ovoga kraja, pa i cijele istočno jadranske obale, kako bi rekao veliki antički govornik i filozof Ciceron „svjedok vremena, svjetlost istine, život uspomene i vjesnik davnine“.

U ovogodišnjem 64/65. broju Godišnjaka, predstavit ćemo radove koji tretiraju: Istorijat iseljeništva poluostrva Luštice, pregled kotorskih providura za vrijeme mletačke vladavine Bokom sa heraldičkim prikazima, dva rada o viševjekovnom prisustvu u Boki dvije ugledne i istaknute porodice Sbutega sa Prčanja i Marčinko iz Perasta. Tu su radovi iz oblasti etnoloških istraživanja, istorije odijevanja, istorije kotorskog Markata, stručan prikaz salona kapetanske porodice Florio u Pomorskom muzeju u Kotoru i rad s demografskom slikom naselja Škaljari iz 1785. godine. U odrednicama Prikazi i Osvrti predstavljena je obimna studija iz pomorskog prava i osvrt na izložbu fotografija o posjetama Pomorskom muzeju uglednih ličnosti u periodu od početka rada 1952. godine do današnjih dana. Na kraju ove edicije su prilozi: sedam In Memoriam osobama koje su bile radnici, saradnici i prijatelji Muzeja, slijede: Izvještaj o radu, Donacije Pomorskom muzeju i Poklonjene, kupljene i zamijenjene publikacije.

Prvi rad ovogodišnjeg „Godišnjaka-Zbornika“ radova je „Iseljenici s područja Luštice u Mlecima od 16. do 18. stoljeća – prilog poznavanju povezanosti Mletačke Republike i istočnoga Jadrana u ranom Novom vijeku“, koji je priredila Lovorka Čoralić, znanstvena savjetnica u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Rad je baziran na dokumentima istraženim u Državnog arhivu u Veneciji gdje autorica već duže vrijeme istražuje istorijska fakta o istočno jadranskoj obali u vrijeme Mletačke vladavine. Luštičani su tokom prošlosti takođe predstavljali jednu od zapaženih poveznica ovoga dijela istočne Jadranske obale s Apeninskim poluostrvom i Mlecima. U radu se, na osnovu proučavanja izvorne građe pohranjene u Državnom arhivu u Mlecima, kao i spisa koji se čuvaju u sjedištu bratovštine sv. Đorđa i Tripuna, istražuju temeljne komponente iz života i djelovanja iseljenika iz Luštice u Mlecima u razdoblju od 16. do 18. vijeka. Istražuje se i odnos Luštičana prema vjerskim ustanovama (crkvama, samostanima, bratovštinama i hospitalima) u Mlecima, a važno se mjesto pridaje iseljenicima koji su tokom svojega života u Veneciji djelovali i bili povezani s bratovštinom sv. Đorđa i Tripuna. Istorija poluostrva Luštice neodvojiv je i po mnogo čemu značajan dio sveukupne istorije Boke Kotorske.

Sljedeći rad „Djelatnost mletačkih providura u Kotoru i njihovi grbovi“ je rezultat dugogodišnjih istraživanja magistra arheologije Jovana Martinovića o mletačkim providurima u periodu vladavine Venecije ovim prostorima od 1420. godine do njenog pada 1797. g. Gradski kneževi Kotora koje je imenovala Venecija nakon prihvatanja patronata nad gradom 1420. godine nosili su u početku titulu rektora, a kasnije providura i bili su istovremeno civilni guverneri i vojni zapovjednici grada. Za rektore i providure bili su birani i imenovani članovi starih mletačkih patricijskih porodica, koji su morali imati određena znanja i iskustva u obavljanju upravnih i vojničkih poslova u novo preuzetom gradu. Posebno su se starali o popravkama i ojačavanjima gradskih bedema ili gradnji javnih zgrada, na koje su obično stavljali svoje porodične grbove i natpise. Porodice iz kojih su poticali kotorski providuri pripadale su svim slojevima plemstva Venecije, od onih najmoćnijih patricijskih klanova iz kojih su bili birani mletački duždevi ili čak i rimski pape, pa do skromnijih porodica vojničkog plemstva. U članku su providuri navođeni po svojim porodičnim prezimenima abecednim redom te opisani njihovi porodični grbovi, posebno oni koji su ostali sačuvani u gradu ili bili otiskivani na emisijama kotorskih novaca. Za sve providure navedene u radu autor je obezbijedio i kolorisane grafičke prikaze grbova, što je značajno obogatilo njegov rad i ovaj Zbornik. Ukupno je obrađeno i prikazano 78 grbova kotorskih providura.

Admiral Bokeljske Mornarice dr Antun Sbutega priredio je članak „Bratstvo Sbutega protagonista historije Prčanja i Boke od XVI do  XXI stoljeća“, koji govori o istorijatu njegove, pomorsko-trgovačke porodice Sbutega, kroz pet vjekova prisutnosti ovog bratstva na Prčanju. Autor na osnovu istorijskih izvora i dokumenta o bratstvu Sbutega, od prvog dokumentovanog pomena jednog njegovog člana u Kotoru  1576. godine, prati razvoj svoje porodice sve do današnjih dana. Sbutege su jedan od malog broja bratstva koji su vjekovima bili protagonisti i svjedoci istorije zaliva, koja su opstala u Boki i jedina od 12 porodica koje su osnovale prčanjsku opštinu, sačuvala dvije  kuće sa starim pokućstvom, dokumentima, umjetničkim djelima, starim oružjem i nautičkim instrumentima. Autor ističe kako su on i njegova  generacija bili svjedoci da su brojna kulturna dobra u posjedu značajnih starosjedilačkih bratstava i porodica, koje su posjedovale monumentalne palace, vrijedna umjetnička djela i dokumente, sticajem istorijskih okolnosti, ali i njihovom nebrigom, uništena, pokradena i otuđena. Velika većina njihove vrijedne nepokretne imovine je otuđena a veliki dio pokretnih materijalnih dobra  nisu registrovana i opisana s obzirom da nisu bila fotografisana. Nematerijalna dobra, običaji i tradicije,  koji su se prenosili sa generacije na generaciju, takođe su dijelom izgubljena, jer nisu bila zapisana. Iz tog razloga autor dr Sbutega je osjetio potrebu da ovim radom sačuva  povijesnu memoriju bratstva Sbutega, kako su to već učinili članovi nekih drugih  bokeljskih porodica i bratstava.  Njihove hronike i istorija  danas su  važan doprinos i izvor za jednu opštu istoriju Boke Kotorske.

Četvrti rad samostalnog istraživača, profesora Željka Brguljana „Obitelj Marčinko u rodbinskim relacijama i pomorsko-trgovačkoj aktivnosti Perasta od početka 17. stoljeća: tragom oporuke Katarine Marčinko“, donosi rezultate istraživanja o peraškoj obitelji Marčinko, njenoj povezanosti sa starim peraškim bratstvima i sudjelovanju pojedinih članova u pomorsko-trgovačkoj aktivnosti Perasta od početka 17. do sredine 19. vijeka. Podaci prikupljeni iz arhivskih izvora i poznate literature potvrdili su pretpostavke o viševjekovnoj prisutnosti porodice Marčinko u Perastu i o njihovoj ukorijenjenosti u lokalnu zajednicu, snažnoj rodbinskoj povezanosti s istaknutim peraškim bratstvima, kao Stojšićima, Martinovićima, Zmajevićima, Lazarovićima, Vulovićima i drugima. U članku se pojedinačno obrađuje desetak članova porodice Marčinko. Do danas je većina starih peraških bratstava izumrla ili iselila, no jedna od rijetkih,  iako na izmaku snaga, još uvijek nastavlja 450 godišnji kontinuitet u gradu Perastu. Kako ovo bratstvo nije dalo istaknutih pojedinaca kao neke uglednije peraške porodice ipak su stekli status najstarije živuće obitelji ovog slavnog pomorskog grada, pa su tako i zaslužili  ovakav opsežniji rad.

Rad arhivistkinje, prof. Anite Mažibradić „Arhivski prilozi povijesti odijevanja u Boki Kotorskoj“, predočava nam način odijevanja kako gradskog tako i seoskog stanovništva uglavnom u doba vladavine Mletačke republike koje je bilo pod uticajem Venecije odnosno odijevanja na „italijanski način“. Načinu odijevanja gradskog plemstva Kotora i Perasta u smislu odijevanja i ukrašavanja još od XIV vijeka, svjedoči jedna odredba Statuta grada Kotora koja propisuje kakvu odjeću treba da ima mlada nevjesta prilikom udaje. Mnogobrojni  arhivski spisi otkrivaju slikovite portrete i odjeću seljaka, zemljoradnika i stočara prilikom njihovog svjedočenja, kažnjavanja ili davanja izjava u kancelariji kotorskog providura. Način odijevanja tih ljudi je u skladu sa njihovim socijalnim stanjem (vestito alla paesana; vestito alla morlacca; vestito alla aiduca). Peraški opat i pisac Timotej Cizila je iznio jednu bajkovitu (baroknu) priču o kićenju nevjeste u  Perastu krajem XVII i početkom XVIII vijeka. Uticaj mode iz stranih zemalja kao što su italijanska (vestito all' italiana), francuska i neka druga bio je jak u Boki Kotorskoj, zahvaljujući otvorenosti Zaliva prema Mediteranu i zahvaljujući boravcima Bokelja u raznim krajevima Evrope. Primjeri tog uticaja bilo je ekstravagantno oblačenje Peraštanina  Vicka Bujovića, (na francuski način) i primjer avanturiste Budvanina Stjepana Zanovića. Kapetan Alviz Visković iz Perasta, prilikom boravka u Parizu prije 1797. godine ostao je zanesen francuskom kulturom i francuskom modom. Takođe treba istaći da je uticaj Orijenta na odijevanje Bokelja bio značajan i kada je riječ o odjeći i tekstilu jer su pomorci iz Boke putovali do Turske pa čak i do bogatog sirijskog trgovačkog centra Damaska.

Sljedeći rad „Žuti salon“ konzervatorke Melise Niketić predstavlja stručni prikaz salona ugledne pomorsko-trgovačke porodice Florio sa Prčanja koji je dio stalne postavke Pomorskog muzeja u Kotoru. Autorka objašnjava istorijski kontekst i stil „žutog salona“ porodice Florio iz zbirke Pomorskog Muzeja, kroz nekoliko tema. Prvo daje osvrt na situaciju u Evropi u 19. vijeku koja je dovela do obnavljana stilova prošlosti i eklekticizma u stilu uređenja enterijera u tom periodu, a zatim daje osvrt na austrijski neorokoko jer je stil „žutog salona“ povezan sa ovim fenomenom na području Austrougarskog carstva koji je upravljao Bokom preko stotinu godina od samih početaka devetnaestog vijeka do propasti Austrougarske carevine 1918. godine. Autorka iznosi kratak pregled situacije u Trstu toga vremena, iz razloga što je „žuti salon“ izrađen u ovom gradu. Iz istog razloga je spomenuta ličnost barona Paskvala Revoltele, uz sažete napomene o njegovoj palati. Naime, u kolekciji današnjeg Muzeja Revoltela u Trstu nalaze se komadi namještaja čiji dizajn, dekoracija i izbor materijala imaju sličnosti sa garniturom „žutog salona“ porodice Florio. Na kraju se iznosi analiza „žutog salona“, uz objašnjenje zašto je došlo do male greške prilikom definisinja drveta od kojeg je izrađen namještaj iz ovog salona, i sa posebnim opisom svakog komada namještaja iz garniture.

Naredni je rad „Kotorski Pazar kroz vrijeme“, muzejske savjetnice i istoričarke umjetnosti Radojke Abramović. U početku rada iznosi se fenomen pojave pazara u Kotoru. Zatim autorka piše o zanatstvu kao važnom privrednom faktoru za razvoj trgovine srednjevjekovnog Kotora. Opisuju se prodajni punktovi u gradu, počevši od pazara koji se u srednjevjekovnom Kotoru prvobitno održavao na trgu ispred katedrale Sv. Tripuna. Pomenuti su i prodajni punktovi na glavnom gradskom trgu i na obali pred gradskim vratima. Nabrojana je i pisana građa, kao i arhivski izvori vezani za poznavanje kotorskog pazara. Posebno su tretirani prodaja soli i vina, stočarskih proizvoda, ribe, žitarica, ulja, voća, povrća i drva u gradu Kotoru. U daljem tekstu govori se o prodaji razne vrste robe po kotorskim trgovima, po kojim nuđenim proizvodima na prodaju, svaki trg dobio svoje ime. Obrađen je i kotorski novac kojim se vršila kupoprodaja proizvoda. Posebna pažnja posvećena je „Crnogorskom pazaru“, koji se nalazio duž rijeke Škurde, desno od izlaza iz grada sjevernim gradskim vratima iz 1540. godine. Na kraju autorka daje prikaz  kotorskog „Markata“, koji je uspostavljen od tadašnje austrijske vlade iz 1905-1907. godine, lijevo od izlaza iz grada morskim vratima.

Sljedeći rad „Jedan popis stanovništva Škaljara iz 1785 godine-Stanje duša Škaljari 5. maja 1785.” je demografska slika ovog naselja koju je obradio Zoran Radimir, samostalni istraživač. Kroz ovaj popis stanovništva Škaljara iz 1785. godine, vođenom po standardima  savremenih evidencija nazvanih “popis duša”, prikazano je mnogo više od samog činjeničnog stanja. Ovdje su se nastojali izvući i drugi elementi kako bi se analitčki  prikazali  u demografskom smislu. Tako se može sagledati kako je u datom momentu izgledala struktura stanovništva u Škaljarima po rodovima, polu, starosnoj dobi i sl. Budući da je u pojedinim rodovima prikazano više generacija, podaci su dragocjeni kod  izrade porodičnih rodoslova. Autor je koristio podatke iz matičnh knjiga sv. Tripuna, matičnih knjiga rođenih i vjenčanih župe Škaljari i rukopisnu knjigu popisa stanja duša iz 1785. godine pomenute župe.

U odrednici Prikazi Slavko Dabinović, bibliotekar u penziji, predstavio je obimnu studiju „Pomorsko pravo (uporednopravna studija)“, autora profesora Borislava V. Ivoševića i Časlava Pejovića, koja je izašla iz štampe krajem jula 2019. godine i promovisana u Pomorskom muzeju u Kotoru, 10 septembra iste godine. Knjiga Pomorsko pravo u prvom redu se bavi materijom iz pomorskog privatnog prava. Na 860 strana autori su podijelili knjigu na četiri cjeline. U uvodnom dijelu razmatraju se: Pojam, predmet i podjela pomorskog prva, odnos prema drugim granama prava i naučnim disciplinama u pomorstvu, karakteristike, razvoj, savremeni izvori, unifikacija, propisi Evropske unije, razvoj u Jugoslaviji, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Nakon uvoda Prva knjiga tretira brod i plovidbu. Druga obuhvata ugovore, prevozne isprave i ugovornu odgovornost. Treća pomorske nezgode, vanugovornu odgovornost i sistem opšteg organičenja odgovornosti, i četvrta pomorsko osiguranje. Ova uporednopravna studija svakako će biti obavezna literatura profesorima, studentima pomorskih škola i fakulteta, svima onima čiji je rad vezan za pomorstvo u državnim institucijama i pomorskoj privredi, pomorcima i pomorskim stručnjacima, posebno pomorskim oficirima, menadžerima pomorskih preduzeća i kreatorima pomorske politike Crne Gore.

U Osvrtima Danijela Nikčević, viša bibliotekarka u Pomorskom muzeju u Kotoru predstavila je izložbu „Hod kroz vrijeme i utiske” u organizaciji JU Pomorski muzej Crne Gore Kotor. Na izložbi su prikazane sedmodecenijske posjete stranih i domaćih političara i ostalih uglednih ličnosti koje su posjetile Muzej, sve od njegovog osnivanja 1952. godine do današnjih dana. Izložba je bila postavljena u trajanju od 29.06. do 20.07.2020. godine. Autori izložbe su bili Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti i Danijela Nikčević, viša bibliotekarka, uz tehničku pomoć Tomislava Bonića, višeg muzejskog tehničara i Dijane Đurašković, dokumentaristkinje. Izložbu je otvorila nekadašnja predsjednica Opštine Kotor Marija Maja Ćatović.

U ovoj ediciji, u odrednici In memoriam, prisjećamo se s pietetom naših radnika, saradnika i prijatelja Muzeja, koji su nas napustili u proteklom razdoblju i kojih nema više među nama: Petra Palavršića, don Antona Belana, Dragane Lalošević, Tonka Maroevića, Ane Anuške Zloković, Borivoja Bora Cicovića i Antuna Tonća Dendera. Oni su svako na svoj način, kao radnik, saradnik i prijatelj muzeja, dali određeni doprinos u radu ove naše institucije kulture.

Na kraju ovog broja Godišnjaka, kao što je bilo i uobičajeno u svim prethodnim brojevima, donosimo Izvještaj o radu Pomorskog muzeja za 2019. i 2020 godinu koji je priredio direktor Andro Radulović. Saznajemo da je Pomorski muzej imao veoma bogatu aktivnost u protekle dvije godine. U navedenom periodu obavljajući poslove iz djelokruga svog rada na osnovu Zakona o muzejskoj djelatnosti, Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, Odluke o organizovanju JU Pomorski muzej Crne Gore i Statuta muzeja, opravdao je svoje postojanje i ispunio svoju osnovnu djelatnost. U cilju unaprjeđivanja kulturnog života grada u 2019. godini, Muzej je afirmisao kulturno nasljeđe, realizovao izložbe i izdavao knjige u funkciji zaštite nematerijalne kulturne baštine, čime je i ispunio Programom predviđene aktivnosti. JU Pomorski muzej Crne Gore je u prethodnom periodu realizovao 28 programa, od čega 19 izložbi i 10 promocija. Organizovane su brojne posjete đaka iz velikog broja škola iz cijele Crne Gore, kao i stručna predavanja za đake i studente. U finansijskom smislu, u 2019. godini Pomorski muzej Crne Gore je ostvario značajne prihode zahvaljujući velikom broju individualnih i grupnih posjeta iz zemlje i inostranstva, u saradnji sa turističkim organizacijama, operaterima, obrazovnim i drugim subjektima iz zemlje i inostranstva. U 2020. godini zbog epidemiološke situacije izazvane virusom SARS-CoV-2 i preporukama NKT-a, JU Pomorski muzej Crne Gore Kotor nije mogao ostvariti sve projekte predviđene Planom rada za 2020. godinu, te se njihova realizacija očekuje u 2021. godini.

Kustos etnološke zbirke Jelena Karadžić donosi izvještaj „Donacije Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru u periodu 2019-2020.“,  iz kojeg saznajemo da je Muzej tokom 2019. i 2020. godine putem donacija dobio 47 predmeta od osam darivaoca, koji su obrađeni po muzeološkim pravilima i dobili status muzejskog predmeta.

Na kraju ovog Zbornika radova nalazi se izvještaj „Poklonjene, razmijenjene i kupljene publikacije u 2019. i 2020. godini“, koji je priredila viša bibliotekarka Danijela Nikčević,  iz kojeg saznajemo da je u 2019. i 2020. godini Pomorskom muzeju poklonjeno 126 knjiga, i u razmjeni je za „Godišnjak“ u istom periodu dobijeno 16 knjiga.

Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastaviće svoju izdavačku djelatnost tako da nakon ovog predstavljenog broja Godišnjaka 64/65, uspješno nastavlja tradiciju prethodnih brojeva, čuvajući memoriju na bogatu pomorsku i kulturnu baštinu Boke Kotorske i Crnogorskog primorja. Krajem 2021. godine planirano je da izađe trobroj posvećen 450. godišnjici čuvene bitke kod Lepanta, u kojem će biti evocirane uspomene na ovu značajnu bitku, kao i učešće Bokelja u ovom najvećem pomorskom sukobu do tog vremena, gdje je hrabrost Kotorana i Peraštana posebno zapažena i pohvaljena od vrhovnih zapovjednika udružene flote Svete lige. Nakon ovog trobroja, u 2022. godini planira se jubilarni broj 69/70 koji će biti posvećen sedamdesetogodišnjici rada Pomorskog muzeja u Kotoru i izdavanja publikacije-zbornika Godišnjak.

Nadamo se da će i naredni brojevi ove naše, u naučnim krugovima vrlo cijenjene publikacije očuvati kvalitet, stručnost i duh prethodnih šezdeset pet brojeva.

Kotor, 25.12.2020.

Slavko Dabinović