Mi Hrvati uvijek smo bili vezani uz tri temeljna postulata našeg naroda , a to je obitelj , vjera i Domovina. Kada iz naše hrvatske obitelji ode osoba koja je čitav svoj život posvetila ovim načelima, svi mi moramo odati dužno poštovanje njegovom životnom djelu. Kod Edija je je to svakako bila njegova obitelj, njegova vjera i neizmjerna ljubav prema Zaljevu hrvatskih svetaca – Boki- ljepotici Jadrana.

Otrgnut iz rodne grude, zlim silama prognan, nije gubio nadu u bolje sutra. Napravio je sve što mogao da spasi svoj osobni integritet i zauzme mjesto u društvu koje mu pripada.

No nikad nije zaboravio svoje korijene i čitav je život živio za svoju Boku. Sudjelovao je u svim događanjima koja su imali Bokelji u Dalmaciji i šire od toga. Veseo, uvijek duhovno pozitivan, druželjubiv stekao je puno prijatelja. Svi oni danas sa nevjericom proživljavaju vijest o njegovom odlasku u nebo, sa golemom tugom . Smrt za nas vjernike nije kraj , mi vjerujemo da će naš Edi zapjevati sa nebeskom klapom Bokeljskih Hrvata.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM, I SVIJETLOST VJEĆNA SVIJETLILA MU.

Edi Tripović,  (1954-2020), rođen u Tivtu u obitelji Slavice i Đurka Tripović. Osnovnu školu završio u Tivtu, a srednju Pomorsku školu u Kotoru. Nakon diplomiranja na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, vratio se u Tivat i zaposlio u tadašnjem Tehničkom remontnom zavodu “Arsenalu” u Tivtu. 

U Tivtu je živio sve do početka 1990. kada zbog ratnih zbivanja, zajedno s obitelji, napušta Tivat i dolazi u Hrvatsku u Zagreb, gdje se nakratko zaposlio u Brodarskom institutu, a zatim trajno nastanio  na otoku Čiovu kraj Trogira.

Uvijek je bio vezan za našu Boku, tako da je vrlo rado, kao član Zajednice bokeljskih Hrvata i u odori Bokeljske mornarice Split sudjelovao u zajedničkim nastupima unutar i izvan republike Hrvatske.

Uvijek ćemo ga se rado i sa sjetom sjećati.

Uz izraze iskrene sućuti obitelji

Izvor: zbh.hr