Da je bilo dobre volje nominacioni dosije za ovaj upis je trebalo da popune uz Republiku Hrvatsku i Republika Crna Gora. Po Konvenciji o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. god, neprocjenjiva je uloga nematerijalne kulturne baštine kao faktora u zbližavanju ljudi i osiguravanju razmjene i razumijevanja među njima.Nije bilo dobre volje od strane Crne Gore ni za multinacionalnu nominaciju Katoličke bratovštine sv. Nikole mornara u Kotoru čiju tradiciju održava Bokeljska mornarica.
Zalaganjem bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj koji također uz nas u Boki kotorskoj odakle je tradicija potekla prije 12 st.održavaju tu tradiciju, došlo je do upisa na UNESCO-vu listu. Po Članu 11 i 14.Konvencije iz 2003. god.:“Svaka država stranka preduzima potrebne mjere kako bi osigurala zaštitu nematerijalne kulturne baštine koja je prisutna na njenoj teritoriji. Također svaka država stranka treba osigurati priznavanje, poštovanje i podizanje vrijednosti nematerijalne kulturne baštine u društvu posebno putem: obrazovnih i informativnih programa te programa u cilju podizanja svijesti usmjerenih na širu javnost, posebno mlade ljude“. Zadnjih godina je opravdano bilo prijepora oko upisa Bokeljske mornarice na listu UNESCO-a. Sastavljači Nominacionog dosijea iz Crne Gore su prešutjeli da se ta tradicija održava i na teritoriji Hrvatske. Tako je katolička bratovština sv. Nikole mornara u Kotoru čiju tradiciju održava Bokeljska mornarica, uvrštena na UNESCO-vu listu bez upisa Hrvatske. Obje ove nominacije su trebale biti multinacionalne, jer se tradicija održava i u Hrvatskoj, a centar elementa je Kotor tj Boka kotorska.
Nominacija na listi UNESCO-a „Svečanost sv. Tripuna i kola sv. Tripuna“ je mnogo značajnija od proglašenja Bokeljske mornarice, jer Svečanost sv. Tripuna ima tradiciju dugu 12 stoljeća i u fešti je učestvovala Katolička bratovština sv. Nikole mornara tj Kotorska mornarica sve do 1859 godine. Sve funkcije koje je imala Kotorska mornarica su ukinute 1812 godine, a obnavljena je 1859 god. kao memorijalna institucija pod nazivom “Plemenito tijelo Bokeljske mornarice“.Obnovili su je Hrvati - katolici i vezana je striktno uz Feštu sv. Tripuna. Bez učešća u Fešti sv. Tripuna te tradicije nema i ne bi bilo ni upisa Bokeljske mornarice na listi UNESCO-a.
Svečanost sv. Tripuna i kolo sv. Tripuna, tradicijsko obilježje bokeljskih Hrvata nije ni do danas upisano kao kulturno dobro koje se nalazi na teritoriji današnje Crne Gore. To je bio jedan od uvjeta da se nominira u UNESCO. To nije urađeno. Da je Crna Gora željela da ga upiše kao kulturno dobro kao što je to Hrvatska uradila, multinacionalnom nominacijom je mogla dobiti još jedno nematerijalno kulturno dobro svjetskog značaja, koje baštine bokeljski Hrvati. Zbog pravilnog informiranja javnosti i pogrešne interpretacije ovdašnjih medija koji očito ne poznaju ni tradiciju ni način nominacije, moramo da kažemo da ove dvije nominacije nisu iste, ali se prožimaju.
Bokeljski Hrvati ovu Feštu - Svečanost održavaju preko 150 god. u Splitu, 100 god. u Zagrebu, ali i u Rijeci, Puli i Dubovniku. Uvrstili su je na nacionalnu listu kulturnih dobara Hrvatske i sada sa razlogom na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine svijeta.
Ta fešta za sve katolike, a prvenstveno bokeljske Hrvate ima posebno značenje, a vizualnom atraktivnošću i snagom kulta sveca zaštitnika plijeni pozornost vjernika i posjetitelja. Kao i dubrovačka Fešta sv. Vlaha koja je na UNESCO-vu listu uvrštena 2009. god. moramo biti ponosni što se i naša fešta sada nalazi na njoj. Vjera, ufanje i ljubav prerasla je u milenijumsku tradiciju, koju katolici, a prvenstveno svi bokeljski Hrvati bilo gdje se nalazili po svijetu sa ponosom održavaju. Sveti Tripun je jedna duboka emocija koja postoji u svim bokeljima, kao kohezivna, integrativna snaga našeg sveca zaštitnika koja nas sve ujedinjuje. Sveti Tripun ima i svoju snažnu ekumensku komponentu u zbližavanju sa svim ljudima dobre volje počev od tradicije zajedničkog kađenja moći do procesije i odavanja počasti svecu. Svečanost Svetog Tripuna objedinjuje cijeli kotorski, bokeljski i Hrvatski kulturni prostor, a osim vjerskog izražaja štovanja i svu kulturu ovoga kraja i odrednica je identiteta bokeljskih Hrvata. Svečanost je povezana s poviješću grada i štovanje je do danas zadržalo svoje tradicionalne i prepoznatljive odlike. Svečanost sv. Tripuna je središnja točka u kojoj se sjedinjuje vjerski i narodni duh i on bokeljskim Hrvatima jako puno znači. Ta svečanost se ne smije folklorizirati, ali mora zadržati svoj lokalni sjaj, svoj čar i svoj kolorit pa onda i vrijednost i nacionalnoga i UNESCO-ovoga dobra. Bez vjere, bez katoličke tradicije, bez bliske povezanosti svih bokeljskih Hrvata, bez ljubavi za svoga zaštitnika i zahvalnosti ne bi se mogla održati ta vjekovna tradicija, a ona je sada postala fešta za cijeli svijet. Neka nam ta milenijska tradicija ostane živjeti zauvijek.
NU“Boka kotorska“-Kotor
Tekst: prof.pov. Marija Saulačić i
Ing.brod. Andro Saulačić