Današnji gost emisije „Kutak za poslovni trenutak“ bila je ravnateljica JPU Radost Vjera Rašković Perojević, a razgovor vam prenosimo u cijelosti.
DUX: Povod današnjeg razgovora je 90 godina druženja s mališanima u kotorskim vrtićima. Danas JPU RADOST broji 7 jedinica – Škaljari, Tabačina, Dobrota, Risan, Prčanj i Radanovići. Da li imate evidenciju kako je to izgledalo na samim počecima rada vrtića u Kotoru, i koliko se toga vremenom promijenilo.
VRP: JPU «Radost»-Kotor je ,nastala 1926. god.u Kotoru u iznajmljenom i prilagođenom prostoru.Upisano je 60-oro ,koja su bila rasporađena u dvije vaspitne grupe i zaposlena 3 radnika. Radilo je od tada pa sve do rata 1941. god. kada je prekinut rad sve do 1947. god
1946. god.vrtić nastavlja sa radom takođe sa dvije vaspitne grupe.1954.god. u Dobroti, u prostorijama škole se formira 1. vaspitna grupa sa jednim vaspitačem.U naselju Škaljari se 1956.god pri školi formira vrtić sa dvije vaspitne grupe.
1970.god. vrtić se useljava u prvi namjenski objekat sa 4. vaspitne grupe.1974.god.se u naseljima Dobrota i Škaljari grade novi objekti vrtića čime se i broj upisane djece povećava.Nastavlja se sa izgradnjom vrtića u Risnu i Prčanju,1979.god,a u Radanovićima se 1982 pri školi formira jedna vaspitna grupa.
Prve namjenski opremljene jaslice se otvaraju 1990.god u adaptiranoj zgradi bivše gimnazije.
Danas JPU «Radost»-Kotor raspolaže sa sedam objekata koji pokrivaju teritoriju Opštine Kotor.Imamo oko 100 zaposlenih. Ove školske godine je upisano 811 djece i možemo se pohvaliti da je u stalnom porastu.
DUX: Na koji način ćete obilježiti ovaj važan jubilej?
VRP: Proslavu jubileja planiramo u Maju. Pripremit cemo izlozbu radova djece iz svih vaspitnih jedinica, a u planu imamo i dvodnevnu priredbu gdje će učestvovati djeca naših vrtića.
DUX: Iz vašeg dosadašnjeg iskustva, i obzirom da u vrtićima boravi jako veliki broj djece, što je to na šta se roditelje žale, a na što se pohvale?
VRP: Ne može se reći da imamo neke generalne pritužbe, više sugestije na uređenju prostora , a pohvale se najviše odnose na adaptaciju djece.
DUX: Kad govorimo o nekim javnim ustanovama, najčešće nas vode predrasude da je bolje i ne biti dio njih nego provoditi vrijeme u lošim uvjetima. Kao roditelj kojem u odgoju dvoje djece umnogome pomaže ovaj vrtić, nažalost imala sam prilike čuti komentare pojedinaca: “Plaćamo redovito svoju mjesečnu obvezu, koja već niz godina iznosi 40,00 eura i ne mijenja se, pa što zapravo dobijamo kad su vrata i prozori dotrajali, nema zastora, mobilijar je istrošen itd..
Pojasnite za naše slušatelje što zapravo pokriva taj iznos od 40,00 eura.
VRP: Novac sa kojim raspolaže predškolska ustanove se namjenski troši i to sve u interesu djece, njihovog kvalitetnog boravka kroz korišćenje didaktičkih sredstava i druge opreme za podsticaj i razvoj kroz učenje i igru u predškoslk ustanovama i naravno ishranu.
DUX: Istina je da su pojedini segmenti vrtića u lošem stanju, ali također je istina da se isti i obnavljaju onoliko koliko vam to budžet dozvoljava. Koliki je zapravo taj budžet predvidjen za sanacije i održavanje, da li je dovoljan?
VRP: U okviru JPU “Radost” funkcionise sedam vaspitnih jedinica, za čije održavanje je potreban novac. Posljedinjih godina dosta se ulagalo, tako da smo krenuli sa krupnim investicijama popravke krovova i instalacija, potom opremanje kuhinja po Hasapu, uredjenje dvorista. Svakako da u realizaciji aktivnosti imamo podršku Ministarstva prosvjete, koje je recimo pomoglo u sanaciji krova i elektro mreže u vaspitnoj jedinici Škaljari. Za naredni period smo planirali dvorista u vaspitnoj jedinici Dobrota kao i sanaciji objekta vaspitne jedninice Jaslice.
DUX: Postoji volja i inicijativa roditelja koji pokreću neke akcije sakupljanja sredstava i obnove dvorišta i prostorija vrtića. Koliko je ta komunikacija i suradnja uspješna?
VRP: Možemo se pohvaliti sa inicijativom roditelja, posobno u područnim vaspitnim jedinicama.
Prošle godine savjet roditelja iz Risna je napravio akciju sređivanja dvorišta dok je prije par dana savjet roditelja VJ Prčanj pokrenuo akciju zamjene bravarije i sređivanje stolarije u tom objektu.
DUX: Ono što se odvija u tim ne malim grupicama je svakako ljepši dio priče. Vaspitači svakodnevno rade na odgoju i obrazovanju djece, što potvrđuju priredbe, humanitarne akcije i bazari na kojima neizostavno sudjelujete s djecom. Osim što ste ravnateljica ove ustanove, vi ste i dugogodišnja odgojateljica i pedagodica. Koliko je po vašem mišljenju važan upis djece u predškolskim ustanovama, proces socijalizacije čak i po cijenu raznih viroza i čestih izostanaka. Postoji li razlika među djecom koja su pohađala vrtić i onih koji su izravno od baka i djeda pošli u 1. Razred?
VRP: Osim veoma značajne socijalizacije, djeca kroz boravak u vrtiću stiču brojna iskustva I znanja. Dijete u vrtiću dolazi u odnose u kakvima, do tada nije bilo. Stiče brojna iskustva, upoznaje nove osjećaje, od prvih simpatija i drugarstava, pa do prve ljubomore ili nesimpatije,od osnovnih pojmova do osnovnih higjenskih navika Svi ti osjećaji, događaji, ugodni ili manje ugodni, imaju veliki značaj za dječji razvoj, sazrijevanje i socijalizaciju.