Retrospektivna izložba fotografija „Mali istorijat bokeljskih noći” otvorena  je sinoć u Muzeju i galeriji Tivat.  Postavka obuhvata četrdesetak radova kotorskih meštara, od kojih najveći broj autora i inicijatora izložbe Ilka Marovića, koji je prvi nastup na Bokeljskoj noći imao još 1959. godine.

Na početku, prisutne je pozdravila direktorica Muzeja i galerije Jelena Bošković.

Neven Staničić, direktor tivatskog Centra za kulturu, zahvalio je  Hrvatskom nacionalnom vijeću, Muzeju i galeriji Tivat i svima koji su sudjelovali u realizaciji ove izložbe.

„O Bokeljskoj noći zaista ne treba puno govoriti. Tu je uostalom i jedan omaž Maji Perfiljevoj. Na osnovu  i ovih iskustava nastale su i riječi za njenu bezvremenu pjesmu, kojom se svi dičimo. Od onoga što je trag Venecije do današnjih dana, što se razvilo u ovom zalivu možete dosta toga pročitati i  u katalogu ove izložbe. Onaj koji je inicirao ovo sve skupa i na osnovu čijeg entuzijazma smo mi ovdje zajedno večeras, gospodinu Ilku Maroviću, želim da naglasim da je  to taj pojedinac, taj čovjek, kome su se u prvom proglasu organizatori Bokeljske noći obratili da krene u ovaj veliki izazov. Svima nama je ovo podsjećanje, ali i prilika da, mimo te prazničke atmosfere, mimo tog glamura tih  bokeljskih večeri, pogledamo malo ove fotografije i zapitamo se koliko je to u stvari vrlo složeno napraviti, prije svega kao konstrukciju te da to plovi morem, da izdrži sve te testove, koje more sa  sobom nosi. Pored gospodina Ilka Marovića, uz čiju pomoć smo i organizovali izložbu, ja bih pomenuo i druge autore, kojima nekako, čini mi se, sve vrijeme ostajemo dužni za priznanja i zahvalnost za ono što su nam priredili tih brojnih avgustovskih večeri. Kažu da istorija bokeljskih večeri traje već preko pet stotina godina. Ljudi, sa čijim ćemo se radovima večeras sresti, pored Ilka, su Mijo Milovanović, Zvjezdan Šantić, Marko Ševaljević, Nada Janković, Buki i  mnogi drugi. Nije lako nabrojati ono što se dešavalo od 1958. na ovamo, a kamoli ono što je bilo kao prva Venecijanska noć u Kotorskom zalivu. Bokeljska noć nije bila vezana samo za Kotorski zaliv. Glavne, velike i glamurozne Bokeljske noći, o kojima se i danas priča, to su one pri dočeku kralja Henryja VII i Josipa Broza Tita…, i dešavale su se u cijelom Bokokotorskom zalivu i ne samo u moru, nego su glavni odjeci bili na kopnu“ – rekao je u svonm obraćanju Staničić.

Ggospodin Marović je istakao: „Od najranijeg djetinjstva, otkad znam za sebe,  zavolio sam Kotor i Boku, njihovu tradiciju i kulturu. Ta ljubav traje i danas, skoro sedamdeset godina. Uvijek kada nisam spriječen učestvujem na kotorskim feštama, ili karnevalima, Bokeljskim noćima, papaladama, nastupima Bokeljske mornarice, klapa, pozorišnim predstavama, crkvenim manifestacijama… Prije dvije godine došao sam na ideju da napravim ovu izložbu, kada sam video da imam dovoljno slika. Pored autorskih fotografija na šufit sam našao i neke stare slike muljanskih meštara. Međutim, čini mi se da su najbolja ostvarenja noćas ovdje kreacije mojih prijatelja, koji su zadnjih desetak godina osvajali nagrade. Pored onih koje je Neven nabrojao su i Drago Radimir, Janković iz Peluzice, teatar 303 Dragana Buzdovana – Bukija.  Godine 1959. je održana Bokeljska noć u čast dolaska Tita, a on je došao povodom krštenja razarača Kotora. To je bilo moje prvo učešće. Tata mi je dao barku, organizator tri balona, posadio sam dva jablana, rastegao to i to je bilo prvo učešće. Nisam dobio nagradu, ali veličanstvene slike te noći su se ređale, ostale su mi u sjećanju za sva vremena. Sve me je to usmjerilo ka daljem učešću u ovoj manifestaciji. Najednom su ugašena sva svjetla u zalivu. Postepeno su počele da se pale svijeće na prozorima okrenutim moru. Po pontama i na obali Mula i Dobrote palila se iluminacija. Naročito lijepu sliku sa dale osvijetljena tvrđava San Đovani i muljanska crkva sv. Kuzme i Damjana. Kada su se iznenada upalili reflektori sa Vrmca, Pestingrada i San Đovanija, izgledalo je kao da more gori. Uz rivu su bili vezani osvijetljeni ratni brodovi, a morem je plovio veličanstveni konvoj ukrašenih barki, koje je vukao brod sa Gradskom muzikom. U defileu je bilo na desetine maštovito okićenih barki, maketa razarača “Kotor”, Venecijanska gondola, Biserna školjka sa nekoliko ljepotica unutra, pa Gradski sat, Karampana i ko bi se sve sjetio što je te večeri bilo u Kotorskom zalivu… Ta slika mi je ostala urezana u pamćenje zauvijek.”  

Marović se  sinoć prisjetio i svog  susreta sa Titom dvadeset godina poslije ove Bokeljske noći, u rujnu 1979. u Splitu, gdje je maršal došao da otvori Mediteranske igre.

„Drvo, žica, vreće i pitura bilo je sve što su stari majstori imali, a gdje bi im bio kraj da su imali materijale koje imamo danas“ – rekao je Marović.

Gospodin Mijo Milovanović se prisjetio svojih nagrada  te istakao da je u 8 godina sudjelovanja na Bokeljskoj noći, pet godina bio prvi, jedanput drugi, a jednom nije osvojio nagradu.

Pjesmom „Bokeljska noć”, koju su pjevali Branko Lasić i Ilko Marović, u pratnji publike, svi su se imali priliku prisjetiti  lijepih događaja tijekom prethodnih godina i organizacija spomenutih večeri.

Izložbu imate priliku pogledati do 17. 1.2022.