“Uvaženi gledaoci, pomaže Bog”, kazaće komentator na Parlamentarnom kanalu RTCG u direktnom prenosu ustoličenja episkopa budimljansko – nikšićkog Metodija.
Kao svevremensku – antologijsku repliku, čuveni sportski komentator Mladen Delić povodom Radanovićevog gola u poslednjim sekundama fudbalskog meča SFRJ – Bugarska, dalekih odamdesetih proslog vijeka, uzviknuće i danas za nostalgičare nezaboravno odjekujuce”Pa ljudi moji je li to moguće”.
U retoričko – kulturoloskom raskoraku dva vremena, dva komentatora i dva duhovna svijeta, rijetki, preostali naivni zapitkuju se, “pa ljudi moji je li moguće” da se to dešava na Parlamentarnom kanalu RTCG? Naravno da je moguće! Moguće je nad-naravno i više od toga. Za one koji brzo (i namjerno) zaboravljaju, podsjetimo da je i Amfilohijeva sahrana, valjda kao javni interes, direktno prenošena za vrijeme bivseg menadžmenta RTCG. Odzvanja tzv. saopštenje da je događaj prenošen iz razloga straha od komercijalne konkurencije(!) i pitanja gledanosti….no.. I sad, je li moguće? Moguće, moguće, i više od već ( ne) viđenog na Javnom servisu.
Za sve one koji nijesu vjerovali kako će nakon 30-tog avgusta svetosavci, teokratizovati – fundamentalizovati, sve po dubini, širini i visini, eto sad neka gledaju direktno na Javnom servisu- finansiranim novcem multietničke i multivjerske Crne Gore.
Ova nazdravičarsko – svetos(l)avska epska politika” da Bog pomože” razgoliti i pokaza zube još u toku združeno – planiranih litija, da bi ubrzo potom svjedočili slikama iz KBC a, nešto prije i božjoj vakcini, tamjanu, crkvenim zvonima i jednoj kašičici u borbi protiv korone, pa malo poslije, svako malo cjelivanje poda i mrtvačkog kovčega, ikona na zidu učionica, sve do pancir ćebeta, dugih cijevi i helikoptera u čast nedostojnih….i još čega sve ne…i sve tako do Javnog servisa kom se po usmenom (pri) kazivanju na Belvederu čuše meci na policiju, sve sa Molotov koktelima i sad, kako to , ” Bog pomaže”. Eto tako da funkcionalizovanje Parlamentarnog kanala zakonito podgrijava proricanje – naricanje ” javnointeresnog “teokratizma. Ostaju audiovizuelni tragovi- crno na bijelo.
Sumarno , klicanje” Da Bog pomaže” govorljivi je primjer urušavanja misije, vizije, građanskog koncepta i standarda javne radiodifuzije.
Ćutace na sve ovo do juče dežurne NVO, civilni aktivisti, medijska udruženja, ambasade, međunarodnih organizacija stranci i razni grant prvaci.
Elem, ton i slika odaslati su u etar, kako bi se po njima z(a)dušno i poslušno, ravnao svaki rijetki, preostali javni metar dubina i nebeskog naroda visina, neokupiranog prostora sekularne Crne Gore.
Po najavama vlasti u toku je revizija medijskih zakona, pa eto prilike da se listi javnih RTV kanala i formalno dopiše – ozvaniči i novi, Svetosavski, sve u čast
( č) etnički čiste liste.
Na kraju, ostaju arhiva slike, kako se nacionalna tv frekvencija, kao javni resurs, javnog emitera zloupotrebljava i pretvara u jednonacionalnu.
Autor: Željko Rutović