S obzirom na novonastalu zdravstvenu situaciju i apel koji se ovih dana često može čuti i pročitati kako u medijima tako i na društvenim mrežama, u periodu samoizolacije idealna je prilika da vrijeme provedemo čitajući, i samim tim damo šansu domaćim autorima i naslovima. #ostanidoma
“Veličina čovjeka za nas je u tome što nosi svoju sudbinu kao što Atlas nosi na ramenima nebeski svod."
M. Kundera
Nedavno je u tivatskom Centru za kulturu književna publika imala priliku prisustvovati promociji knjige pod nazivom “Ljubavna i ratna Odiseja” autorice Olge Brajnović. Knjiga koja je napisana po istinitoj potresnoj priči, vratit će nam nadu, natjerati nas da vjerujemo u ljubav i da shvatimo da zaista poslije oluje sunce opet zasija, ma koliko patetično to zvučalo.
Ljubavna i ratna odiseja je knjiga koje govori o ljubavi između dvoje ljudi u doba rata, priča o preživljavanju, gladi, fizičkoj razdvojenosti koja traje 12 godina, ali i religiji, vjeri, nadi koja uspijeva prebroditi sve nedaće, koje im život i ljudi zadaju.
Dnevnik i pismo bili su krucijalni izvori od kojih je nastala ova knjiga. Tijekom dugih 12 godina oni su u svojim dnevnicima svakodnevno bilježili svoja unutarnja stanja i vanjske događaje, koji su bojili dane njihovih života za vrijeme međusobne odvojenosti. Pored dnevnika, opise njihovih osobnih osjećanja, psiholoških stanja kroz koje su prolazili Ana i Luka, ali i događajima u njihovim obiteljima, zemljama, i gradovima u kojima su boravili saznajemo preko pisama koje su upućivali jedno drugom. Naravno, treba uzeti u obzir da njihova prepiska nije uvijek bila moguća i samim tim znali su proći mjeseci prije nego bi čuli nešto jedno o drugom. U tim momentima neznanja i neizvjesnosti, svoje moguće frustracije i intimne dileme bilježili su u svojim dnevnicima, koji su spisateljici poslužili kao svojevrsni materijal da ovu ljubavnu priču učini vječnom, a kako bi to bolje uradila nego od nje napravila umjetničko djelo?
Ova potresna ljubavna pripovijest je ambijentirana je u ratno doba, i njihovi zapisi pored svakodnevnih događaja nose i njihove stavove o ratu, religiji, ali i ljubavi i obitelji. Kontinuirano bilježeći dešavanja, htjeli su sačuvati svoje misli i osjećanja tijekom dugih 12 godina njihove razdvojenosti. Iskrenost i neposrednost u pisanju autorice pomaže nam da saznamo o individualnom životu ovo dvoje ljudi, koja u svakom čitatelju budi promišljanja o životu, ratu, religiji ali i vjeri koja će nas spasiti u najkritičnijim trenucima života. Knjiga nam daje mogućnost da iz njihovih intimnih prepiski i dnevnika literarno uobličimo religiozna uzbuđenja, duh vremena i nepojmljivu snagu ljubavi. Stvaralačka snaga ove spisateljice sročila je u književno djelo najteže i najgore godine nečijeg života pokušavajući da svojim čitateljima istanča svijest o ratu i njegovim posljedicama, ljubavi, obitelji, ali i bezuvjetnom čekanju, vjernosti i hrabrosti. Također, kroz ovu knjigu možemo uočiti kako se religija miješa u osobni život pojedinca. Brajnovići (Ana i Luka) su težili najvrjednijem životu po njihovim shvaćanjima odnosno kršćanskim životom, i rezultat takvog življenja i vjerovanja je na kraju u njihovom slučaju bio veličanstven.
Promatrati takav život, vjerovanje i ljubav s današnjeg stanovišta zvuči pomalo i nezahvalno, s obzirom da se danas vodimo drugačijim vrijednostima i načinom života, koji se umnogome razlikuje od tadašnjeg. Zato nas ljubavna i ratna odiseja Ane i Luke Brajnović tjera da u današnjem vremenu preispitamo sami sebe, svoje stavove, svoja vjerovanja, moralne slabosti, i da se pokušamo otrgnuti iskušenjima, koja se nalaze ispred nas svakodnevno…
Marija Saičić, povjesničarka umjetnosti