Danas, s početkom u 21.30h,  na maloj sceni Centra za kulturu Tivat, a u sklopu festivala „Mediteranske note”, bit će održan koncert u izvođenju Quartetto Energie Nove i Irine Zahharenove. Ovo će biti treći koncert po redu od ukupno osam, koji će se održati od  21.6. do 29.6. u organizacija Centra za kulturu Tivat.

R. Schumann:

Klavirski kvintet Op.44 (1842)

R. Schumann:

Varijacije na Betovenovu temu za solo klavir, WoO 31 (1833)

L. van Beethoven:

Gudački kvartet br.12, Op.127 (1825)

„Greška je olako sva Betovenova djela u Es-duru uvrstiti kategorično u ‘herojska’ po njihovom karakteru; kao što je slučaj sa Gudačkim kvartetom Op. 127 – prvim od takozvanih Kasnih kvarteta (1823-1827) – djelu čije je gotovo trenutno odstupanje od veličanstvenih i herojskih koncepata možda uvjerilo neke da je Betoven mogao odabrati i neki prikladniji ključ. Ovakvo shvatanje je najvjerovatnije previše pojednostavljeno odbacivanje jedne od istinskih ‘pogleda u sebe’ na koje se ovaj kompozitor odvažio u posljednjoj deceniji svog života; a sama činjenica da je Betoven posegnuo za Es-dur može da ukaže na to da ovaj ‘pogled u sebe’ (u ličnom kontekstu) JESTE herojski za čovjeka koji se u životu borio da održi korak sa svojim savremenicima. Za ostatak onih koji su tokom 19. vijeka nastavili da budu pod neizbježnim estetskim uticajem ‘Eroike’, Es-dur je kasnije postao predmet očekivanja sličnog karaktera i raspoloženja (posebno za sljedbenike plodonosne ‘Eroike’); a njegov uticaj prisutan je osjetno u Šumanovoj Trećoj simfoniji, kao i u Klavirskom kvintetu Op. 44 kojim je ovaj žanr definisan (a koji je ovdje na programu). Djelo starijeg od ova dva velikana tako je sveprisutno u Šumanovom Kvintetu, da se možemo pitati da li je ovu muziku komponovao sam Betoven ili je to Šumanova betovenovska vizija ‘herojskog’ djela iz srednjeg perioda kroz prizmu Lajpciga?  Ovaj Šumanov Kvintet čvrsto je odredio svoj uticaj kao rad inspirisan srednjim Betovenovim periodom (‘Eroika’, ‘Imperator’), ali pokazuje i konzervativnog kompozitora koji kuje romantičnu estetiku ne sa mjesta gdje je Betoven stao 1827. godine, već negdje iz 1812. godine. Ono postavlja pitanje; da li su Kasni kvarteti put koji nikuda ne vodi, ili samo put kojim niko nije pošao? Velika fuga nije dala odgo-vore do nekoliko stotina godina kasnije u Bartokovom Kvartetskom ciklusu. Brams je pokušao da odgovori na Horsku simfoniju svojim Klavirskim koncertom u D-molu i svojom Prvom simfonijom. Tako ovdje imamo djelo komponovano 1825. godine, i djelo iz 1842. godine – dvadeset godina kasnije.Sjajno je promišljati o tome koje je od ta dva djela ‘moderno’.

Lee Bradshaw