Svečanosti obilježavanja dvadeset pete godišnjice osnivanja i djelovanja Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb održanoj 30. 11. 2015. u ZKL prisustvovao veliki broj uzvanika, gostiju, Crnogorki, Crnogoraca i prijatelja Crne Gore, među kojima i gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, pročelnik gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić, predstavnici Ambasade Crne Gore u RH Ana Zeković i Milovan Lučić, brojni predsjednici vijeća i predstavnici nacionalnih manjina Grada Zagreba.
"Dvadeset pet godina u djelovanju jednog društva, a k tome još s naznakom nacionalne manjine, je značajan i vrijedan jubilej za slavljenike ali i za naš Grad Zagreb, jer je to pokazatelj i duše ovog Grada" - riječi su gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića kojima se obratio prisutnima i nastavio:
"Ističem da je Grad Zagreb primjer multikulturalnosti, multinacionalnosti i multikonfesionalnosti, zajedničkog života i pune tolerancije. Značajna doprinos tome dali su i daju pripadnici nacionalnih manjina koji žive u Zagrebu, a među njima poseban je Vaš doprinos, doprinos crnogorske nacionalne manjine kao cjeline i istaknutih pojedinaca na skoro svim poljima djelovanja. Ponosan sam na to, a još više jer sam prijatelj s mnogima od Vas, jer bez vas Zagreb ne bi bio ono što jeste..."- rekao je između ostalog gospodin Milan Bandić.
Svečanost četvrt vijeka postojanja Društva "Montenegro" započela je obraćanjem predsjednika Društva Dušana Miškovića koji je između ostalog rekao:
"17. 11. 1990. Godine osnovano je Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb. Četvrt vijeka je i prigoda da se prisjetimo onih koji su svojom nesebičnošću i angažmanom omogućili ovako dugo trajanje i djelovanje našeg Društva, kao i onih koji nažalost nijesu više među nama…
Sve je započelo u zagrebačkom restaurantu „Plitvice“ 21. lipnja 1990. kada je jedanaest Crnogoraca formiralo Inicijativni odbor za osnivanje društva “Montenegro”. Inicijativni odbor se vremenom povećavao i proširivao s pripadnicima drugih naroda iz Crne Gore, Hrvatima i drugim građanima Hrvatske koji nisu porijeklom iz Crne Gore… Nužno je naglasiti kao kuriozitet da je jedan od članova Inicijativnog odbora i osnivača bio i ugledni zagrebački liječnik Vido Vukić, koji je još 1934., kao student, bio jedan od osnivača Udruženja Crnogoraca u Zagrebu.
Utvrđeni su i Temeljni ciljevi Društva, a poseban naglasak u nazivu i osnovnim ciljevima postavljen je na „prijatelji Crne Gore“, što govori o namjeri okupljanja ne samo na etničkoj osnovi, a to je ostalo bitnim obilježjem Društva do danas…
Osnivačkoj skupštini je prisustvovalo preko 250 osoba – članova i uvaženih gostiju. Stiglo je preko pedeset telegrama podrške iz Crne Gore, Hrvatske i drugih krajeva. Za prvog predsjednika Društva izabran je prof. dr. sc. Uroš Golubović, za predsjednika Glavnog odbora Pavle Spasić, a za tajnika Strahinja Marović. Rješenjem Ministarstva uprave i pravosuđa Republike Hrvatske od 6. 12. 1990. godine Društvo je registrirano, a na temelju odredbi Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana iz 1990. godine…
Povijesne okolnosti toga vremena bitno su odredila načine i mogućnosti djelovanja Društva kao i crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj, čiji je položaj bio otežan i pozicijom službene politike Crne Gore do 1997. godine.
Stav prema Crnoj Gori, jasno je određen već na počecima djelovanja Društva, u kontaktima s nizom intelektualaca u Crnoj Gori, kroz podršku Društva i pomoć Crnogorskom federalističkom pokretu (kasnije Crnogorski nacionalni pokret) tiskanju knjige „Elementa Montenegrina“ I i II, iniciranjem osnivanja Crnogorskog vijeća Europskog pokreta, konkretnom podrškom Odboru za povratak Autokefalne Crnogorske crkve kao važnog povijesnog čimbenika crnogorske državnosti, kontaktima s Društvom poštovalaca Dinastije Petrović – Njegoš i drugima. Važan događaj toga perioda bila je organizacija tribine Mali narodi Europe – Crnogorski narod u suradnji s Hrvatskim Vijećem Europskog pokreta 5. travnja 1991. Na tribini su sudjelovali crnogorski književnici, javni i kulturni radnici i čelnici nekih crnogorskih političkih stranaka. Tribina je u Crnoj Gori i Srbiji izazvala oštre napade, posebice u sredstvima javnog informiranja. Poslužila je za „obračun“ sa sudionicima tribine, dok su članovi „Montenegra“ stigmatizirani pogotovu u medijima Crne Gore.
Značajnim bilježimo i pomoć u međunarodnom priznanju Crnogorskog P.E.N. Centra, s kojim je suradnja intenzivirana u prvoj polovici 1991. u vrijeme borbe crnogorskih pisaca i intelektualaca, na čelu s akademikom Pavlom Mijovićem, za njegovo međunarodno priznanje…
Od 1999. do 2006. godine, Društvo najveći dio svojih aktivnosti koordinira s NZCH. Među prvima iz tog perioda je i Stav o crnogorskom pitanju iz svibnja 1999. Stav je dostavljen Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, Predsjedniku Republike Crne Gore, Skupštini Republike Crne Gore, Predsjedniku Vlade Republike Crne Gore, veleposlanicima država stalnih članica Vijeća sigurnosti UN, veleposlanicima zemalja bivše Jugoslavije i još nekih zemalja…
Članovi Društva su uzeli aktivno učešće u aktivnostima Nacionalne zajednice na izradi osnovnih dokumenata vezanih za održavanje Prvog kongresa crnogorskih iseljenika u New York-u 10. i 11. 10. 1999. godine, kao i u pripremi Drugog svjetskog kongresa crnogorskih iseljenika održanog na Cetinju 12. i 13. 8. 2000. Ogroman posao programske i organizacijske koordinacije priprema za Kongres, na svjetskoj razini, odradila je NZCH i članovi našeg Društva.
Ovo je samo jedan dio aktivnosti Društva toga perioda kao pokazatelj svjesnosti i razumijevanja članova društva onoga što se naziva povijesni trenutak kao i svoje mjesto i uloga u njemu. Stoga danas i možemo reći da smo ponosni na svoje djelovanje.
Odista smo postali prepoznatljivi u gradu Zagrebu po nizu manifestacija koje su proglašene najuspješnijim kulturnim događanjima u Gradu Zagrebu, samo da podsjetim „Hommage Njegošu“; „Dušan Vukotić zaboravljeni vizionar“; „Večeri s Majom“; „Svečani koncerti i u povodu Dana nezavisnosti“; „Dokumentarni film u Crnogorskom domu“; „Saloma Dimitrije Popović“…
Ttreba naglasiti da bi bilo sve teže to postići da nijesmo imali podršku nekih institucija Republike Hrvatske, a naročito podršku našeg Zagreba. Koristim priliku da se posebno zahvalim gradonačelniku Grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću i njegovim suradnicima na razumijevanju i podršci u realizaciji svih naših značajnih aktivnosti.
Smatram potrebnim spomenuti i ljude koji su u ovom razdoblju vodili Društvo, a to su: Uroš Golubović, prvi predsjednik Društva, zatim Ljubomir Kuljača,Veselin Vujović, Danilo Ivezić i Dušan Mišković…
U kulturno umjetničkom programu koji je uslijedio nakon obraćanja učestvovali su:
- KUD „ŽUMBERČANI“ ZAGREB
- PJEVAČKI ZBOR SKD „PROSVJETA“ ZAGREB
- PJEVAČKI ZBOR „MONTENEGRO“ ZAGREB
Nastup triju zborova propraćen je dugotrajnim pljeskom i komentarima o odista uspješnom nastupu, zavidnoj razini i kvaliteti učesnika i ukupnom zadovoljstvu svečanošću kojom su članovi Društva dostojanstveno obilježili veliki jubilej.