U organizaciji Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, Matice crnogorske - ogranak Kotor i Hrvatske matice iseljenika – ogranak Split sinoć je u Galeriji solidarnosti - palača Pima u Kotoru održan Omaž Andriji Krstuloviću, splitskom kiparu, koji je, između ostalog, isklesao skulpturu Njegoša i karijatide na Lovćenu.
U ime Hrvatskog građanskog društva nazočne je pozdravio Tripo Schubert.
Vesna Vičević - predsjednica Matice crnogorske - ogranak Kotor istakla je u svome obraćanju: „Veliki ljudi obično su i skromni, pa ta vrlina zapravo potvrđuje njihovu ljudsku veličinu. Skromnost i veličina duha Andrije Krstulovića ogleda se i u činjenici da, iako sam vrhunski umjetnik, prihvata da kleše monumentalna djela drugog velikana, svog učitelja Ivana Meštrovića. Iz te činjenice nameće se i jedno pitanje: Da li bi, na primjer, muzički genije Mozzart bio i ostao to što jeste da su njegova djela poslije njega ostala samo zapisana na notnom papiru, a da nije bilo stoljećima i dan danas vrhunskih interpretatora njegove muzike, koji su doprinijeli da ona traje i ostaje za vječnost? Da li bi vrhunski umjetnik Ivan Meštrović bio u cjelini to što jeste da su mnoga njegova monumentalna djela i među njima i naš mauzolej ostali samo u formi skica i modela? Vjerujem da ne bi. Maestro Krstulović, majstor dlita, kako kažu njegovi Splićani, i sam vrhunski kreator, ovdje je samo vrhunski interpretator, izvođač koji je maestralno isklesao zamisao drugog maestra, ugrađujući u taj rad svu svoju kreativnost i potvrđujući time za vječnost umjetničku veličinu, i Ivana Meštrovića i svoju“.
Ispred Hrvatske matice iseljenika – ogranak Split govorila je Branka Bezić Filipović izrazila je zabrinutost zbog toga što Andrija Krstulović još uvijek nema svoju galeriju u rodnom mjestu, te zbog toga što institucije nemaju dovoljno sluha za te probleme: „Mene osobno jako boli da Andrija Krstulović u Splitu nema svoju galeriju, da su njegovi radovi još uvijek kod kuće, kod Tihomile Krstulović u privatnom ateljeu, a vi znate da niko kući ne može držati ni granitne skulpture, ni terakote, da to treba biti u nekoj instituciji koja će o tome voditi računa. Zato smo se mi uhvatili da to sve dovedemo nas voje mjesto, potpuno sam svjesna da je to jedna duga borba, jer bez obzira na to što imamo podršku splitske kulturne javnosti, stvari uvijek zapnu na politici“.
Nazočnima se obratila i kćerka Andrije Krstulovića, Tihomila Krstulović Becker, koja je na emotivan način govorila o radu svog oca u ateljeu, o njegovoj osobnosti, kao i o dogodovštinama i uspomenama koje je vežu za oca: „Otkad znam za sebe, obožavala sam svog oca. Provodila sam uz njega dok je za praznike bio u Splitu, jer je neko vrijeme radio u Zagrebu. Tako sam vrlo često bila u donjem ateljeu kada se klesao Njegoš. Točno se sjećam imena svih meštara klesara koji su pomagali tati u radu. Još mi je pred očima slika kada su ručnom pilom za kamen, orgomna je bila, potpuno ravna, bez zuba, dvoje meštara klesara uklanjali veliku granitnu ploču s monolita, kako to ne bi trebali ljeti raditi. Dok su pilali, treći klesar je odozgo u taj procijep ulijevao vodu kako se čelična pila ne bi pregrijala.
Na samom kraju, nazočni su bili u prilici pogledati dokumentarni film o Andriji Krstuloviću.
U glazbenom dijelu programa nastupila je violinistica Dušica Kordić.