Juče je na Mulu kod Kotora svečano proslavljen blagdan blaženog Gracije, jednog od svetaca koje je iznjedrila Boka. Tim povodom današnju emisiju "Tragom Hrvata Boke i događaja" posvetili smo ovom divnom izdanku kršćanske vjere i bokeškog neba.
Proslavi je predhodila trodnevnica u kojoj su se vjernici pripremali za dan kotorskog blaženika. Sveto euharistijsko slavlje predslavio je msgr. Ilija Janjić, biskup kotorski uz koncelebraciju velikog broja svećenika, kako iz naše biskupije, tako i iz Hrvatske i Poljske.
Po završetku svetog misnog slavlja vjernici, koji su bili u velikom broju, ljubili su moći blaženog Gracije i molili njegov zagovor.
Blaženi Gracija rođen je 27. studenoga 1438. godine na Mulu u obitelji Krilović. Otac Benedikt i majka Dobra, na krštenju su mu dali ime Pavao. Kao i većina žitelja Boke toga vemena i oni su se bavili ribanjem. Resile su ih kršćanske kreposti, što je oblikovalo malog Pavu i zacrtalo mu budući put ka svetosti. On do svoje tridesete godine živi u obiteljskom domu, osiguravajući egzistenciju roditeljima i sebi, ribanjem i težačkim poslom. Nakon toga, postaje mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Bitna godina za njegov život je 1468. kada na poticaj propovjedi blaženog Šimuna Camerina, Pavao donosi odluku napustiti dotadašnji načim života i dati se na raspolaganju Bogu i bližnjemu u službi redovnika augustunca. Dobivši blagoslov roditelja on stupa u red svetog Augustina i dobija ime Gracija, što u prijevodu znači milost. Svoj redovnički život počeo je u samostanu na brdu Ortone, nedaleko Padove. Odmah se istakao poniznošću, skromnošću i odlučnošću, zadobivši simpatije svoje subraće. Gracija se istakao i kao veliki pokornik, strogo je postio, bičevao se i nosio kostrijet od vrlo oštre kozje dlake. Dio blaženikovog kostrijeta danas se čuva u župnoj crkvi na Mulu. Blaženi Gracija je bio i veliki molitvenik. Provodeći noćna bdjenja zaronjen u molitvu imao je mistične doživljaje. Na poseban način je štovao presvetu Euharistiju. Bio je istinski štovatelj Nebeske Majke Marije, prema kojoj je gajio veliku ljubav i pouzdanje. Zbog velike poniznosti i osjećaja nedostojnosti nikada nije postao svećenik, već je služio kao ministrant i sakristan. Njegova velika krepost bila je i poslušnost. Jednog dana, da bi ga iskušali,poglavari su mu zadali rad u vrtu za vrijeme svete mise. Iako je imao veliku ljubav prema euharistijskom Isusu i slavljenu misne žrtve, Gracija je poslušao svoje nadređene. Bog je nagradio tu njegovu krepost mističnim doživljajem. Naime, dok je Blaženik u vrtu kopao, a svećenici u crkvi slavili svete mise kod svakoga podizanja, on bi pokleknuo pred presvetim iako je bio izvan crkve. U svojoj dubokoj pobožnosti i mističnoj povezanosti s euharistijskim Isusom doživio je kako se u tome času zid crkve samostana Blažene Djevice Marije pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži dijete Isusa obasjanoga čudesnim sjajem .
Blaženi Gracija umro je 9. studenoga 1508. godine na otoku Svetoga Kristofora. Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula Gracijevo tijelo biva preneseno iz Venecije u rodni Muo kod Kotora, 1810. godine. Njegovim zagovorom Bog je mnogima uslišao molitve ozdravljenja, kao i brojne druge milosti.
Audio: msgr. Ilija Janjić biskup kotorski