Danas se navršava 100. obljetnica smrti velikoga hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša (1873.– 1914.), koji je bio jedna od najutjecajnijih osoba na području književnosti, a njegova djela smatraju se prijelomnim trenutkom u povijesti hrvatske književnosti. Naš trubač sa Seine umro je prije stotinu godina, 17. ožujka 1914., ali s obzirom na njegovo djelo, kao da živi danas s nama, detektira naš svijet i naše probleme.
Kad Matoša zovu klasikom, to nije samo puka fraza. Već su odavno znanstvenici zaključili da je tijekom svojeg burnog života na relaciji Zagreb - Beograd - Pariz napisao cijelu biblioteku i nametnuo se originalnošću svojeg stvaralaštva u sam vrh hrvatske književnosti. Otvorio je nove prostore slobode u kulturološkom i duhovnom smislu. U našu je kulturu donio dosege svjetske baštine. Zahvaljujući sretnom slučaju na samome izvoru, u Parizu, upoznao je glavna kretanja europske literature. Stvarao je poveznice između Europe i nas i mogao je vidjeti ono što se iz skučenih prostora domaće perspektive nije moglo lako uočiti te stvoriti takvo književno djelo koje se nametnulo svojem vremenu kao individualno i izvorno, a opet izraslo iz vlastite sredine kao njezin sastavni dio.

Bio je i veliki domoljub, ali u skladu s tim i veliki kritičar naših mana te je oštrim perom zabilježio i sve naše boljke koje, nažalost, i danas živimo, a na što uvelike u svojem proučavanju njegova djela upozorava Zdravko Zima koji tvrdi da je Matoš življi i provokativniji od mnogih pisaca koji danas pišu, a zapravo to što pišu već je danas mrtvo slovo na papiru.
Tako Zima tvrdi i da je Matoš naš najduhovitiji i najpolemičniji pisac i da posve respondira sa suvremenošću. I zato njegove knjige treba opet iznova uzeti u ruke, jer Matoš je kriterij i mjera naše književnosti, ali i hrvatske kolektivne kobi, ističe Zima te upućuje na mnoge nesporazume i površne stereotipe koji su se opleli oko Matoša i njegova djela.
No kad bolje razmislimo, to je zapravo slučaj s većinom velikih umjetnika. Sjetimo se Krleže. Svatko pisce velikane čita u svojem ključu, često krivom. Svatko ih prilagođava sebi na koji način mu odgovara. U današnje vrijeme dobro se prisjetiti i da je upravo Matoš bio naš najveći polemičar i zamisliti se o čemu bi danas pisao, koje bi polemike vodio. Materijala za teme imao bi napretek.
Golema je šteta da se zaboravlja, posebice danas, njegovo političko mišljenje, koje je dakako bilo anticipatorsko. Predvidio je naš Matoš današnju Europu, današnju Europsku uniju! Još 1907. piše A.G. Matoš da će Europa malo po malo morati ulaziti u ekonomski savez, da će to morati uroditi i savezom političkim. A da se na prijelazu iz nacionalne u ekonomsku fazu mora riješiti spona najvažnijih nacionalnih problema, pa onda i hrvatskoga. Zvuči poznato?
/HRT/