PREDSTAVLJEN „RJEČNIK NUŽNOSTI“ LIDIJE VUKČEVIĆ U PODGORICI I CETINJU

Time to read
1 minute
Read so far

Nedjelja, 02. ožujka 2014. - 10:41
Autor: 

Knjiga eseja Lidije Vukčević „Rječnik nužnosti" u izdanju zagrebačkog Antibarbarusa predstavljena je 27. veljače u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović" u Podgorici. Uz autoricu o knjizi su govorili književnici Balša Brković i Bogić Rakočević, a medijator večeri bila je Vesna Šoškić. Glazbenu pratnju na klasičnoj gitari izveo je Daniel Vujačić.
Nakon promocije u Podgorici, „Rječnik nužnosti" je u petak 28. veljače predstavljen i u Centralnoj nacionalnoj biblioteci na Cetinju.

Na predstavljanju u Podgorici Brković je kazao kako poznaje dobar dio autorovog opusa i kako je ova knjiga nastavak sličnih esejističkih ogleda iz njenih prethodnih knjiga „Rječnik slučajnosti" i „Moj filozofski rječnik". Potom je naglasio kako se čudi što Lidija Vukčević nije znatnije prisutna „u prvoj liniji suvremenih pisaca obiju književnosti i šire jer to po svemu zaslužuje". Povezao je njeno pisanje s utjecajem francuske književne škole, a na kraju zaključio kako je ova knjiga popunila prazninu u crnogorskoj književnosti u žanru eseja, te je preporučio čitateljima jer je smatra pravim praznikom za kultiviranog čitatelja.
Bogić Rakočević citirao je mišljenje Predraga Matvejevića o talentu Lidije Vukčević, kazujući kako o rijetko kome ovaj najprevođeniji autor s naših prostora piše tako pohvalno. I Rakočević je rekao kako se dosad u više navrata bavio Lidijinim pisanjem, bilo na javnim predstavljanjima, bilo pisanjem o njenim knjigama, te je sad prilika da zaokruži svoje viđenje njene poetike ovim esejističkim izborom. Njezino pisanje povezao je s utjecajem francuskih nadrealista, napose Andre Bretona, ilustrirajući citatima iz nove knjige potkrijepio je njene teze o kritičkoj, analitičkoj knjizi koja kao i književno pismo autorice ne nalazi dovoljno sugovornika ni u jednoj sredini.
Autorica je pročitala dva eseja iz svoje knjige praćena glazbom klasične gitare. Govorila je o uvjetima u kojima je „Rječnik nužnosti" nastajao, posvećujući podgoričku književnu večer svojim studentima i učenicima, napose prognanicima koje je vodila kroz programe kreativnog pisanja.
„Rječnik nužnosti" nastajao je od 1993. do 2000. godine kao autopoetički odgovor „Rječniku slučajnosti" (Profil, 2006.) koji je Vukčević pisala u isto vrijeme. Matvejević u recenziji zbirke za autoricu navodi: „Lidija Vukčević posjeduje snažan talent kojega obavija prozračna i bodra lirska svjetlost. Uz poetsku darovitost posjeduje i razvijenu kritičku svijest koja se najbolje izražava u žanrovskom melangeu koji sažima pripovjedno i dramsko u meditativne dnevničke zapise. Živeći većim dijelom postrani, čak i kad je u svome domu, Lidija Vukčević se nije kretala u književnim „gužvama". Meditirala je, trpjela svoj valjani stav. Pjevala je, pisala pjesme, objavljivala svoje lucidne eseje. Bio sam i ostao poklonik njene darovitosti".
Napomenimo na kraju da je Lidija Vukčević u travnju prošle godine bila i gošća naše emisije „Tragom Hrvata Boke i događaja" povodom predstavljanja njezinog romana „Kiši li neprekidno nad Kotorom?" za koji je također dobila stipendiju Ministarstva kulture Republike Hrvatske.