Boka kotorska je, u naznakama današnjih kontura, nastala prije oko 10 000 godina. Predstavlja potopljenu dolinu nekadašnjih rijeka koje su tekle iz pravca Kotora i Risna, a onda, sjedinjenje ispred Veriga, praveći probojnicu Verige, dugačku 2 325 m i široku 340 m, nastavile put prema izlazu. Usput su im se „ pridružile " pritoke iz pravca Grblja i Sutorine.Boka nije fjord (potopljena lednička dolina ), jer se ovdje lednici nijesu spuštali tako nisko. To što asocira na fjord, strmim stranama i duboko zalezeći u kopno ( 29,6 km ), je samo njen izgled.
Dužina unutrašnje obale Zaljeva iznosi 108,1 km , vanjske 60,1 km, a dužina otočne obale 7,6 km, što čini 56% morske obale Crne Gore.

Boka ima 7 od ukupno 14 otoka u obalnom moru Crne Gore, čija ukupna dužina obale iznosi 7.6 km. Među njima najdužu obalu ima Sveti Marko 4,2 km. Dva fenomena predstavljaju Prevlaka i Otok gospe od Škrpjela. Prvi kao prirodni a drugi kao fenomen vještačkog podrijetla. Tri otoka nose imena Gospe.
Interesantno, dno Boke kotorske nagnuto je u smjeru oticanja nekadašnjih rijeka prema ulazu u današnji zaljev. Ali, do sada, najveća izmjerena dubina u Zaljevu iznosi 67,96 metara, jugozapadno od Dražin vrta. Dubina je izmjerena u dnu jedne potopljene kraške vrtače iz koje izbija podmorski izvor ( vrulja ).
Vertikalna razlika između najviše točke na razvođu Kotorsko – risanskog zaljeva ( Štirovnika 1 749 m ) i najveće dubine u Zaljevu iznosi 1816,96m. Posljedica vertikalne razuđenosti na pojedinim profilima dovodi do naglog povećanja nadmorske visine , posebice u Kotorsko – risanskom zaljevu, gdje na jedan metar dužni horizontalnog rastojanja nadmorska visina mjestimice poraste za 0,728 m.. To Boki daje, pored ostalog, obilježje fjorda, posebice njenom unutrašnjem Kotorsko-risanskom zaljevu.
Nigdje toliko padalina kao u Boki , najviše na prostoru od Gibraltara do rijeka Tigar i Eufrat, a najmanje površinskih tokova. Crkvice u ekstremnim slučajevima sa preko 5 000 mm padalina , drže primat u Evropi. A na svega tri kilometra horizontalnog rastojanja od Risna, Perast prima oko 1500 mm padalina manje od svog susjeda.
Vrelo Ljuta zimi izbacuje 170m3/sec. vode a ljeti svega 100 lit./sec.
Vrelo Gurdić pripada izvoru tipa estavela, što znači da zimi radi kao izvor a ljeti kao ponor.Najveći dio vode uliva se u Zaljev zaslanjen ili kao podmorsko vrelo, što je posljedica podilaženja vododrživog sloja zemljišta ispod nivoa mora.
Ni broj dana bez vjetra nije svugdje isti. Kotorski zaljev ima 213 dana u godini bez vjetra, što je najviše u Boki.
Temperatura morske vode je u Toplanskom zaljevu za oko 10 C viša od one u Kotorskom zaljevu, osim u avgustu mjesecu.To je posljedica minimalne izdašnosti podmorskih izvora u avgustu mjesecu u Kotorskom zaljevu.
Posljedica vertikalne razuđenosti odražava se i u vegetaciji.Tako na nadmorskoj visini od 1100 do 1 350 m, i udaljenosti od mora 5, 6 km, rastu palma i maslina kao indikatori mediteranske klime i bor munika, kao indikator subalpske klime, koji se na ovom protoru najviše približio moru.
Posljedica klimatskih utjecaja planinske i primorske klime koristila se kao prirodni faktor liječenja u specijalizovanoj zdravstvenoj instituciji „ Vrmac „ na Prčanju, a kao prirodni faktor ljekoviti morski mulj koristi se u Institutu za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju „ Dr Simo Milošević „ u Igalu.
Između Risna i Strpa proteže se prirodna sastojina oleandera na površini od 40 ha i predstavlja zaštićeni rezervat prirode.Po mnogima, jedinstvena prirodna sastojina oleandera u Evropi.
I tako, na ovom prostoru, prije oko 5 000 godina čovjek i priroda su počelu svojevrsnu simbiozu, poštujući jedni druge, gradeći kulturni pejzaž, najprije, čovjek koristeći prirodne objekte ( pećine ) poput Spile iznad Perasta, okapine u Lipcima, Vranjan i dr., a onda gradeći i koristeći prirodu u granicama njene estetske i prirodne izdrživosti. Na ovim prostorima istorija nije samo prošlost već, kroz materijalna i nematerijalna kulturna dobra, svjedok međusobnog poštivanja čovjeka i prirode.
I onda, kada su prirodne kataklizme, zemljotresi, poput onog 15.travnja 1979.godine, ostavile brojne posljedice po ljude, materijalna i nematerijalna kulturna dobra, nije zatajila ljudska savjest i svijest o univerzalnim vrijednostima prirodnog i kulturnog dobra Kotorsko – risanskog zaljeva: unikatnosti, neponovljivosti, umjetničkim, estetskim vrijednostima, prirodnim fenomenima, potrebi da se spomenuta dobra zaštite upisom u prirodnu i kulturnu baštinu UNESCO-a, 26.listopada 1979.godine. Na taj način ovo područje je postalo jedno od 28, koliko ih je do danas upisano kao prirodno i kulturno dobro u svijetu. Njime je zaštićeno 15% obale Crne Gore i skoro 1% površine njenog obalnog mora.
A, osamnaest godina kasnije, 1979.godine, u Berlinu , na osnivačkoj skupštini Kluba najljepših zaliva svijeta, upisana je i Boka kotorska.
Priznanja kakvima se malo koje područje može pohvaliti. Ali, malo je i područja sa sličnim atributima koja ih nijesu znala na bolji način iskoristiti.Naravno, u granicama održivog razvoja. Do skora sam mislio da smo ovo pravilo nastavili u znak poštivanja naših predaka, a i odgovarajućih zakona i normi.Pojedini primjeri to ne potvrđuju.
Prof.dr Milenko Pasinović