Na današnji dan, prije točno 99 godina, u Kotoru, rodio se Viktor Vida. Ovaj pjesnik, esejist, prozaist, likovni i književni kritičar danas se ubraja u najznačajnije hrvatske pjesnike u emigraciji. Na zagrebačkom sveučilištu je diplomirao povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Jedno vrijeme boravio je u Rimu, gdje radi kao član uredništva Agnezia giornalistica italocroata. Nakon toga, 1948., seli se u Argentinu.
Prve pjesme objavljene su mu u nikšićkoj Slobodnoj misli, a potom u zagrebačkom Savremeniku, kao i u Hrvatskoj reviji, koju su u Argentni Antun Bonifačić i Vinko Nikolić.

Objavio je nekoliko zbirki pjesama: "Otključana škrinjica", "Otrovane lokve", "Svemir sobe", "Sužanj vremena".
Ponirući u dubine tuge, oblikovan bokeljskim krajolikom, izriče velike istine duše i neprestano jeca za dalekom domovinom. Konačno, skrhan bolom, 25. rujna 1960., u 5h i 15 minuta, baca se pod kotače vlaka. Pjesme Viktora Vide su neprolazan spomenik Boke.