Današnju emisiju „Tragom Hrvata Boke i događaja" posvetili smo utemeljitelju hrvatskog stripa Andriji Mauroviću, povodom 30. godine od njegove smrti. Andrija Maurović je rođen 29. ožujka 1901. godine na Mulu kod Kotora.
Djetinjstvo provodi u Dubrovniku, gdje pohađa osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Bio je loš đak, ali su mu "zbog lijepog crtanja sve opraštali". Dolazi u Zagreb 1922. godine i po savjetu Iva Vojnovića upisuje se na Likovnu akademiju. Izdržava se ilustriranjem i opremom knjiga, novina, izrađivanjem plakata, oglasa i sličnog. Kako to nije bilo u skladu s tadašnjim krutim sveučilišnim pravilima biva izbačen s Akademije.
1935. godine u svibnju mjesecu Maurović zvanično počinje rad na stripu. U dnevniku "Novosti" i tjedniku "Oko" Maurović je kreirao niz stripova različitih žanrova, od vizionarske fantastike ("Podzemna carica", "Ljubavnica sa Marsa", Ognjem i mačem", "Zlatarevo zlato"), do variranja avanturističko egzotičnih ("Plijen demona džungle", "Razbojnikova vjerenica") i nacionalnih motiva ("Marta i medvjed").
Naredna,1936. godina, po mišljenju nekih povjesničara domaćeg stripa, predstavlja najplodonosniju godinu u Maurovićevom opusu, kojeg je obogatio s antologijskim djelima: "Trojica u mraku" i "Sedma žrtva".
Ratni vihor i okupacija prekidaju cjelokupnu strip produkciju. 1943. godine braća Neugebauer i Marcel Čukli pokreću "Zabavnik", list velikog formata. Maurović , se dakako, ponovo vraća stripau. Rezultat je više nego impresivan. "Ahura mazda", "Brača Seljan" i "Grob u prašumi" (zanimljivi stripovi o putovanjima poznatih hrvatskih istraživača),a posebno ostvarenja o znamenitim ličnostima nacionalne povijesti "Knez Radoslav" i "Tomislav" uravnotežene su majstorije koje po likovnoj snazi, imaginaciji i briljantnoj vizualnoj naraciji idu u red antologijskih stranica hrvatskog stripa.
Godine 1944. Maurović odlazi u partizane, a započeti strip "Zlatni otok" nastavlja Walter Neugebauer, vješto kopirajući njegovu tehniku i stil. Na oslobođenom teritoriju Maurović je ilustrirao zidne novine i parole, na slikarska platna prenosio svoje viđenje NOB-a i revolucije. Odmah po oslobođenju Maurović se vrača staroj pasiji, crtanju. Krajem 1945. godine u "Novom svijetu" izdanju Društva novinara, pojavljuje se sa istoimenom stripovnom verzijom poznatog Travenova romana "Mrtvački brod".
Slijedi prisilna petogodišnja pauza. Pod utjecajem gledanja na stripove kao "kapitalističku tvorevinu koja kvari mladež", oni se zabranjuju, ali već 1951. Maurović ponovno crta u omladinskim listovima „Horizont" i „Horizontov zabavnik", pa se tako pojavljuju: „Meksikanac", „Opsada Zadra", „Tri dječaka", „Jahači rumene kadulje".
Od 1955. surađuje u novopokrenutom Plavom Vjesniku gdje objavljuje Hajdučku pjesmu, a početkom šezdesetih i veći broj stripova u boji: „Biser zla", „Kišova zagonetka", „Djevojka sa Sijere", „Uglomi gospodar pećina", „Rankov odred" i adaptaciju Šenoine „Čuvaj se senjske ruke".
Posljednjih godina života Maurović napušta klasični strip i posvećuje se biblijsko-erotskim motivima.
Andrija Maurović, otac hrvatskog stripa umire u Zagrebu, 2. rujna 1981. godine. Sahranjen je na Mirogoju.