Izložba kipara Stevana Luketića u Galeriji Forum u Zagrebu

Emitirano: 
Srijeda, 28. ožujka 2018.

Izložba „Stevan Luketić, oficir, džentlmen, umjetnik“, otvorena 23. ožujka u Galeriji Forum, jedan je od onih vrijednih likovnih događaja koji nas podsjećaju i govore o itekako zanimljivu i vrijednu Luketićevu kiparskom opusu, bez kojeg je nezamislivo govoriti o kiparstvu druge polovice 20. stoljeća na našem i širem prostoru. Za Bokobran, kustos galerije te autor izložbenog koncepta, povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović govori o konceptu izložbe koju je pripremio za publiku ove galerije, smještene u Teslinoj ulici u središtu grada.

Stevan Luketić rođen je u Budvi, 1925. godine, a živio je i stvarao u Zagrebu te dijelom i u Budvi. Stvarajući svoje skulpture, kovao je i vario metal, nerijetko od nađenih dijelova na otpadu i u raznim radionicama. Tako je izrađivao skulpture od metalnog otpada, primjerice od odbačenih automobilskih hladnjaka, tzv. kilera ili pak od dijelova kotača, a svoje skulpture nazivao je i brojevima. Apstraktna skulptura koju je stvarao šezdesetih bila je bliska informelu, što je tada vrlo aktualan način izraza. Sedamdesetih je godina prošlog stoljeća, Luketić  ostvario monumentalne spomenike i spomen-obilježja revolucije. Neki su od njegovih radova: monumentalan reljef u Vitićevoj zgradi Centralnog komiteta na Prisavlju u zagrebu, poznatoj Kockici, spomen-kosturnica u Kukunjevcu pokraj Pakraca, spomenik u Lepoglavi, ali i spomenik u sklopu zagrebačkog Spomen-parka Dotrščina, fontana na Trgu Kačić-Miošić u Makarskoj, fontana Sunce u Budvi te niz drugih javnih ostvarenja.

O reljefu u Vitićevoj Kockici, u razgovoru s Mirjanom Dugandžijom za Nacional, u rujnu 2012. godine, rekao je: „Povjerena mi je velika stijena, 12,5 metara sa 6,5 metara, preko puta mozaika Zlatka Price. Upotrijebio sam 6000 kilograma čelika, elementi su se dizali kranovima, imao sam sjajne suradnike, sve metalce. Tošo Dabac slikao me ispod reljefa, malog kao šibica… Radio sam ga dvije godine zajedno sa skicama. To je također velika Bakićeva zasluga jer radeći s njim kao suradnik, naučio sam da se ne bojim velikog formata. Što je velika stvar. Nitko ne može do kraja naučiti kako se iz svake točke prave skraćenja, povećanja, to ili imate ili nemate. Ili ste skulptor intimist ili skulptor koji može svladati dimenziju. Radeći kod Bakića, koji je radio velike poteze, pokraj njegove male sjajne skulpture, ja sam se oslobodio”.

O tome i o drugim temama poslušajte u audiozapisu emisije Bokobran.