Dragan Popadić

Čudna je Boka. Ćuti i trpi.

Budvanizaciju, urbanizaciju, eksploataciju, manipulaciju i šovinističku eskalaciju i egzaltaciju, što je najviše boli. Jer Boka je sinonim onoga o čemu čovjek oduvijek sanja – pitomo, mirno mjesto gdje se svi osjećaju kao svoji na svome. Riječju, pristojno mjesto za pristojne ljude.

Juče su mnogi plakali. Od sreće. Pronađena je mala Kjara.

Knjigu o Jovu sam više puta čitao, ali nikad nisam do kraja razumio. Nije mi djelovala realno. Dok nisam pročitao knjigu Olge Brajnović “Ljubavna i ratna odiseja”. Knjiga o njenim roditeljima. Patnja, patnja, patnja. I vjera. I nada. I ljubav. I oprost.
Ovo je nestvarna ljubavna priča hrvatskog novinara I mlade Senjanke. U filmu ovo bi vam djelovalo kao pretjerivanje. Ali, život je kompleksniji od filma.
Dvoje mladih su se u Zagrebu pogledali i zaljubili. Biće to ljubav do kraja života. On piše:

Ove sedmice navršilo se pola godine od kako nas je napustila pjesnikinja Maja Perfiljeva. Divan tekst o Maji napisala je njena prijateljica i pjesnikinja iz Zadra dr. Vanda Babić.